UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE UPUTIO HITNU INICIJATIVU VLADI:

Izmijenite Ovršni zakon i spasite umirovljenike!

Zbog velikog broja pritužbi umirovljenika i drugih starijih osoba, koje se gotovo dnevno obraćaju našem Pravnom savjetovalištu zbog poteškoća nastalih primjenom pojedinih odredbi odnosno zbog izostanka odgovarajućih pravnih rješenja u Ovršnom zakonu, Sindikat umirovljenika Hrvatske podnosi inicijativu za donošenje izmjena i dopuna Ovršnog zakona.

U članku 171. Ovršnog zakona dodaje se novi stavak 1. (stavci 2., 3. i 4. postaju 3., 4. i 5.), a koji glasi:

„Prije podnošenja prijedloga za ovrhu, ovrhovoditelj je dužan dostaviti ovršeniku obavijest o visini duga, na čemu se dug zasniva, te rok za podmirenje duga.“

U članku 176. dodaje se novi stavak 3., koji glasi:

„Ovršenikov dužnik je obvezan prilikom svakog prijenosa novčane tražbine uručiti dužniku dokument (obračun plaća, izvadak iz mirovine i sl.) iz kojeg su razvidni podaci o ovrhovoditelju, broj rješenja o ovrsi, te podatak o stanju duga o ovrsi.“

U članku 202. , stavak 1. glasi:

Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke.

Izmijenjeni stavak 1. glasi:

(1) Dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe, odnosno u kojem se ovrha ograničava sukladno odredbama članaka 173. stavak 1. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, odnosno koji je ograničen sukladno odredbama članaka 173. stavak 1., ne proizvodi pravne učinke.

Obrazloženje:

Ad./1: Pravo na dostupnost informacijama je ne samo osobno pravo građanina, osobito kad se informacije odnose na odnosnog pojedinca, već i kao snažan mehanizam kojim građani mogu nadzirati poštuje li vlast propisana pravila, zajamčeno Ustavom RH (članak 38.). Brojni građani, osobito starije osobe, zbog izostanka obveze ovrhovoditelja da prethodno dostavit ovršeniku obavijest o dugu i roku za podmirenje, niti nije svjesni kako imaju dugovanje. Stoga se nerijetko za male dugove od desetak kuna, po rješenju o ovrsi terete za iznose i do tisuću kuna, što je potpuno promašeno u odnosu na cilj i svrhu Ovršnog zakona, jer to zasigurno nije stjecanje koristi/prihoda za odvjetnike i javne bilježnike.

 Ad./2: U slučaju ovrhe u izvodima iz mirovine navodi se samo podatak da je za određen iznos ovršena, ali ne i tko je ovrhovoditelj, broj ovrhe i ostatak duga po ovrsi. Stoga postoji opravdana bojazan, ali i primjeri iz prakse, da se dug podmiruje dvostruko – kroz ovrhu te uplatom samog dužnika.

Ad./3: Suprotno uobičajenoj praksi u europskim zemljama da se zakonom ili drugim propisima jamči neovršivost dijela plaće ili mirovine koji  je neophodan za normalni život, Ovršni zakon  RH omogućuje da se u slučaju tzv. zapljene po pristanku dužnika, ovrši cijela mirovina. Neosporno je da 2/3 mirovine (s obzirom na prosječno niske mirovine – 2.183 kn) predstavlja jedva dostatan iznos za preživljavanje, a u slučajevima ovrhe temeljem pristanka, ovršuje se i cijela mirovina, iako su takvi pristanci najčešće ili nesvjesni ili postignuti socijalnom prisilom.

S poštovanjem,

                                                                                                                             Predsjednica SUH-a:

                                                                                                                             Jasna A. Petrović