UVODNA RIJEČ
Dan kad je vatra spalila sustav
Piše: Jasna A. Petrović
Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kutiji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.
Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvrstili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bauljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.
I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo glasnima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.
Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polugoli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.
Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisana gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.
„Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u baraci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarnosti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umiranje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.
Web stranice naših podružnica
IZ STUPA U STUP
Dodaci na mirovinu u roku od 90 dana
„Cjelovita mirovinska reforma" je gotova, a paket novih mirovinskih zakona donio je nekoliko bitnih promjena. Tako je ispod radara prošla odredba, koja se tiče svih koji su već u mirovini, a rođeni su nakon 1962. te su bili obvezni uplaćivati doprinose u dva mirovinska stupa. Naime, odredbama novog ZOMO-a, koji je u primjeni od 1. siječnja, oni kojima je to povoljnije moći će se opredijeliti na ponovni izračun mirovine, kao da su bili osigurani samo u prvom stupu.
„Ocijenjeno je da će u odnosu na postojeća prava primjena predloženih odredbi ZID ZOMO-a iziskivati dodatna financijska sredstva u iznosu od 8,4 kuna u 2018. godini, 179 milijuna kuna u 2019. i 238,3 milijuna kuna u 2020. godini", kažu iz HZMO-a.
Tako će svi koji imaju staž s povećanim trajanjem moći u roku od 90 dana od stupanja na snagu novog ZOMO-a, a to je najkasnije do 31. ožujka 2019., moći podnijeti zahtjev za određivanje mirovine kao da su bili obvezno osigurani isključivo u obveznom mirovinskom osiguranju generacijske solidarnosti, a mirovina će im se obračunavati „tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine. U ovako određenu svotu mirovine uračunava se dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju".
Također će oko 600 ljudi kojima je mirovina određena prema članku 91. ZOMO-a te primatelji invalidske mirovine, koji su također uplaćivali doprinose u dva mirovinska stupa, imati pravo na dodatak od četiri do 27 posto (ovisno o tome kad je korisnik otišao u mirovinu), ali ne retroaktivno, već samo na osnovnu mirovinu od 1. siječnja 2019. godine, uz uvjet da je mirovina već u isplati.
Milan Dalmacija