UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NEJEDNAKA DOSTUPNOST ZDRAVSTVENE SKRBI

     Jedan od najvećih problema hrvat­skog umirovljenika jest zdravstve­na skrb. Ako ne spominjemo vrlo niske prihodovne cenzuse za ostvari­vanje prava na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje (po cenzusu još iz 2004. godine - 1.516,32 kune za člana kućanstva i 1.939,39 kuna za samca), problema u zdravstvenom su­stavu ima pregršt. Sindikat umirovljeni­ka Hrvatske već godinama upozorava na nejednaku dostupnost zdravstvene skrbi, pogotovo za starije ljude, a nova analiza našeg zdravstvenog sustava u sklopu Mreže europske socijalne politi­ke ide tome u prilog.

     Tako su autori Tematskog izvješća o nejednakostima u pristupu zdrav­stvenoj skrbi, koje je u svibnju 2018. izrađeno za potrebe Europske komisije, Paul Stubbs i Siniša Zrinščak, secirali zdravstveni sustav i otkrili poprilične mane u dostupnosti zdravstvene skrbi u Hrvatskoj, naročito spram nekih druš­tvenih skupina. Najugroženije skupine po dostupnosti zdravstvene skrbi su starije osobe, ljudi koji žive na otocima i u ruralnim predjelima, žene, siromašni, slabije obrazovani i Romi.

Besplatno, a nedostupno

     Kod starijih osoba se to manifestira u opadajućem broju zdravih godina; koji je nakon odlaska u mirovinu dvo­struko manji nego u Europskoj uni­ji, povećanom broju nepredviđenih zdravstvenih problema i dugom čeka­nju na liječenje. Ljudi u ruralnim krajevi­ma, pak, imaju pristup samo osnovnoj zdravstvenoj skrbi, što se naročito vidi na otocima, gdje se za hitne interven­cije najčešće koriste nepouzdani načini prijevoza, poput brodova i helikoptera, ovisni o vremenskim prilikama. Autori navode i da 36,6 posto najsiromašnije četvrtine stanovništva ima policu do­punskog zdravstvenog osiguranja, dok u najbogatijoj četvrtini to pravo koristi čak 75,9 posto. Kod siromašnih je zabi­lježeno i lošije opće zdravlje u odnosu na ostale skupine.

Što je tome uzrok? Iako se navodi kako je dopunsko zdravstveno osigu­ranje besplatno za gotovo polovicu njegovih korisnika (djeca, siromašni umirovljenici, nezaposleni, drugi ne­aktivni ljudi), ono ipak ne može pokriti sve. Zbog toga, ali i visokih troškova i izdataka, na zdravstveni sustav se na- kalemilo čak više od osam milijardi kuna duga. Dio zdravstvenog sustava je financiran i iz državnog proračuna, pa nije ni čudo što se u sustavu teško odlučuju na unaprjeđenja. Ne pomažu niti lijekovi koji nisu na A-listi HZZO-a, jer, iako umanjuju tegobe, koštaju pre­više za one s prihodima do linije siro­maštva (2.321 kuna).

Tanka „zdravstvena kuna"

     To dovodi do lošije kvalitete zdrav­stvene usluge, neredovitih pregleda, duljih lista čekanja i povećane stope odgode pri naručivanju nego u EU. Tomu pridonosi opadajući broj kvalifi­ciranog zdravstvenog osoblja. Procje­na je da u Hrvatskoj trenutno nedo­staje oko 4.000 liječnika, najviše gine­kologa i pedijatara, a da ne govorimo o medicinskim sestrama. Dobar dio po­stojećih liječnika radi u „sivoj zoni", od­nosno, istovremeno u javnoj i privatnoj zdravstvenoj zaštiti. Stubbs i Zrinščak i ovo vide kao veliku manu u jednakosti dostupnosti zdravstvene zaštite.

     Predložena su i neka rješenja, no s obzirom na to da RH ulaže samo 7,3 posto BDP-a u zdravstvo, od čega mi­zernih 0,2 posto za dugotrajnu zdrav­stvenu skrb te na „uobičajenu praksu" podmićivanja liječnika kako bi se što ranije došlo na red, teško će zaživjeti. Predloženo je, naime, da se zdravstve­na skrb sinkronizira s ostalim oblicima socijalnih prava te da se novac bolje raspodjeljuje u ona područja gdje su zabilježeni najveći problemi. To će biti teško, jer gotovo da i nema sustavnog istraživanja o dostupnosti zdravstvene skrbi u RH, a da ne govorimo o istraži­vanjima kvalitete.

Siromašni plaćaju najviše

     Osim loše i nedostupne zdravstve­ne skrbi, najsiromašniji (njih čak 17,7 posto) plaćaju i više od svojih financij­skih mogućnosti da bi obavili pregled kod liječnika ili neki drugi zdravstveni tretman. Uz rizik od siromaštva i socijal­ne isključenosti, koji je 2016. za starije od 65 godina iznosio 32,7 posto, nije ni čudno što su upravo stari i siromašni najviše bolesni, češće se osjećaju bole­snijima od drugih i imaju mnogo više neostvarenih potreba.

     Stoga u zemlji koja, prema podaci­ma iz 2016., ima više zdravstvenih osi- guranika nego stanovnika, teško može­mo očekivati brzi napredak. Svjesni su toga Stubbs i Zrinščak koji kažu kako su „najveći problemi u pristupu kvali­tetnoj i efektivnoj zdravstvenoj skrbi, koja se vrši na vrijeme" te zaključuju kako bi „teškoće u ostvarivanju pri­stupa zdravstvenoj skrbi mogle imati utjecaj na stope preživljavanja ljudi s različitim dohocima, dobi i u različitim društvenim skupinama". Bolje rano u grob, nego kasno u bolnicu.

Milan Dalmacija