UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

BOGATSTVO U MIROVINI

Jesu li visoke mirovine - previsoke?

Piše: Milan Dalmacija

 

     Je li pravedno kad netko ima miro­vinu od 2.000 kuna, a drugi četiri puta veću - od 8.000 kuna? Kakva je to zemlja u kojoj 173.763 umirov­ljenika ima mirovine niže od 1.000 kuna, a 174.935 umirovljenika po posebnim propisima (takozvani po­vlašteni umirovljenici) ima prosječnu mirovinu gotovo peterostruko višu? Socijalne nejednakosti među stariji­ma postaju alarmantne.

     Zanimljivi su podaci o primate­ljima najviših mirovina. Prema Sta­tističkim podacima HZMO-a iz listo­pada 2018., najviše su mirovine one iznad 8.000 kuna. Naravno, ne posto­je podaci o ukupno najvišoj mirovini, kao niti imena onih koji je primaju, iako je moguće zaključiti da su u tom paketu političari i njihove udovice, generali i poneki bivši direktor. Ipak, vrijedi pogledati na koji način su ta­kve mirovine stečene.

     Očekivano, najveći broj primatelja najviših mirovina stiže iz grupe obu­hvaćene posebnim propisima. Među njima se ističe 13.019 osoba koje su u prosjeku stekle 9.263,18 kuna prosječne mirovine prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Do­movinskog rata i članova njihovih obitelji (ZOHBDR). Iz vojnih struktura još vrijedi spomenuti i 43 HVO-ov- ca koji primaju u prosjeku 8.776,96 kuna, ali i samo jednog pripadnika JNA koji prema članku 185. ZOMO-a prima 9.547,32 kune. Nadalje, među bogatašima je i 18 branitelja s mi­rovinama od 9.661,12 kuna određe­nima prema ZOMO-u te 161 osoba kojima su mirovine od 9.102,84 kune određene prema Zakonu o djelatnim vojnim osobama, policijskim službe­nicima i službenim osobama.

Nema bogatih partizana i ustaša

     Medijska kampanja nekih sabor­skih zastupnika poput Željka Glasno- vića i raznih „stručnjaka" kako najveći dio mirovina otpada na „partizane i ustaše", u potpunosti je neosnovana. U kategorijama pripadnika obiju (ne­prijateljskih) vojski nema niti jedne osobe koja prima mirovinu veću od 8000 kuna. Veći je „problem" 529 sa­borskih zastupnika, sudaca, članova Vlade i državnih revizora koji prima­ju u prosjeku 10.537,69 kuna, a za­nimljivo je da niti jedna osoba u toj skupini ne prima mirovinu manju od 4000 kuna.

     Među mirovinske bogataše spada i 69 političkih zatvorenika, 78 bivših članova HAZU-a (ova skupina ne pri­ma mirovinu ispod 4.500 kuna) te 64 radnika na poslovima ovlaštenih službenih osoba u tijelima unutar­njih poslova i pravosuđa te na poslo­vima razminiranja.

     Tako ukupno bilježimo 13.982 umirovljenika bogataša po poseb­nim propisima, dok ih među onima koji su mirovine stekli radom ima samo 4.591 osoba, a u prosjeku one iznose 9.216,14 kuna.

Zanimljivo je da samo 195 umi­rovljenika prima mirovine iznad 8000 kuna na temelju zakona koji je važio do 31.12.1998., dok su se ostali „obogatili" tek nakon mirovin­ske reforme, od 1.1.1999. Većinom su to radnici (4.569 osoba), koji su, s obzirom na plaće, radili u naftnoj i farmaceutskoj industriji, bankama ili osiguranjima. Vrijedi istaknuti i 18 obrtnika s prosječno 9.305 kuna mirovine te četiri poljoprivrednika s 9.891 kunom mjesečno u prosjeku.

Dvije milijarde kuna za bogataše

     Ukupno je riječ o 18.573 umirov­ljenika po općim i posebnim propisi­ma ili 1,41 posto ukupnog broja svih umirovljenika, za koje se godišnje izdvoji više od dvije milijarde kuna! Naših je bogataša sve više, i to oso­bito u sektoru povlaštenih mirovina.

     Zanimljivo je da samo 0,4 posto umirovljenika stečenih prema radu i doprinosima prima visoke mirovine, dok takve mirovine prima čak osam posto „povlaštenih" umirovljenika. To je 20 puta više od umirovljenika prema ZOMO-u! Je li sada nešto ja­snija razlika između bogatih i siro­mašnih, osim što broj i jednih i dru­gih ubrzano raste?

     Mnogi sumnjaju kako takve vi­soke mirovine, osobito one prema posebnim propisima, nisu zasluže­ne, odnosno, da su plod posebnih propisa i pogodovanja vladajućih sebi i svojim interesnim skupinama. Ministar Marko Pavić i njegova dr­žavna tajnica Majda Burić javno se ljute na takve objede, tvrdeći da su svi povlašteni itekako zaradili svoje mirovine.

     Međutim, ako želimo transparen- tan i održiv mirovinski sustav, onda vlast treba poraditi na smanjivanju jaza između bogatih i siromašnih umirovljenika, kao i zaustavljanju bujanja mirovina po posebnim pro­pisima. Najavljeno je to za sljedeću godinu. Čekamo.