UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

IZGLASANA MIROVINSKA REFORMA

 

     Zakon o mirovinskom osiguranju je na saborskoj sjednici 7. prosinca 2018. izglasan sa 77 glasova za i jednim gla­som protiv. Pokušaj oporbenih stranaka da sruše kvorum zahtjevima za stalnim stankama nije uspio. Očekivano, paket mirovinskih zakona je prošao, a svi amandmani oporbe su od­bijeni. Nakon dva čitanja prijedloga mirovinskih zakona posve je jasno kako političari i dalje sustavno ignoriraju siromaštvo.

     Tijek mirovinske reforme, od početka rada radne skupine za ZOMO 28. svibnja, ipak je urodio kvalitetnim pomacima i promjenama prvotne verzije. Tako u konačnom tekstu ima nekih novih prava i poboljšica. Primjerice, svi koji su koristi­li rodiljni ili roditeljski dopust i idu u mirovinu od 1. siječnja 2019., dobiti će dodatno po šest mjeseci staža po djetetu. To će za jedno dijete navodno povećati mirovine za prosječno dva posto. U mirovinu će se sa 67 godina odlaziti od 2033. (a ne od 2030. kakav je bio prvi prijedlog), a linearna penalizacija za prijevremeno umirovljenje je smanjena s 0,34 na 0,30 posto po mjesecu ranijeg odlaska u mirovinu, odnosno za pet godina na najviše 18 posto, umjesto dosad predlaganih 20,4 posto.

     Vladajući su odlučili i povećati najniže mirovine od 1. srp­nja 2019. za 3,13 posto, a obvezni mirovinski fondovi će moći ulagati u start-upove, mala i srednja poduzeća, u infrastruktur­ne projekte. Smanjuje se naknada za upravljane fondovima, menadžeri će dobiti manje, a umirovljenicima će ostati više sredstava za mirovine. Osobito je značajno što će se radnicima s mirovinama nižima od prosječne omogućiti da u trenutku umirovljenja mogu prijeći u prvi mirovinski stup kako bi ostva­rili višu mirovinu, no iz dva stupa. Umirovljenici će pak za osta­nak u drugom stupu dobiti svojevrsnu nagradu, odnosno da pod posebnim uvjetima podignu 15 posto mirovinske štednje.

     Zahtjevi Sindikata umirovljenika Hrvatske većim su dijelom odbijeni. Stoga je SUH 4. prosinca 2018., uoči drugog čitanja u Hrvatskom saboru, organizirao akciju ispred Sabora, dijele­ći letke sa šest potrebnih mjera kojima bi se spasile sadašnje i buduće umirovljenike od siromaštva. To su ujedno i amandma­ni, koje je SUH uputio prije glasanja o mirovinskoj reformi, u nadi da će barem dio njih biti prihvaćen. Ali ništa od toga. Uz umirovljeničke predstavnike paralelnu akciju provodile su tri sindikalne središnjice koje su zastupnicima dijelile šibe i svoje amandmane vezane uz produženje dobi za odlazak u mirovinu.

     Od dvadesetak zastupnika nazočnih u sabornici, što je šest puta manje od broja ljudi koji je stigao na glasanje, samo ne­koliko ih je i pročitalo letak te se zdušno prihvatilo branjenja umirovljeničke populacije. Peđa Grbin (SDP) je naglas pročitao cijeli SUH-ov letak; Kažimir Varda (BM365) inzistirao na uvođe­nju „nacionalne mirovine", novog modela obiteljske mirovine i dostavi mirovina poštom; nezavisni Tomislav Žagar podržao je sve zahtjeve umirovljenika i radničkih sindikata, a HSS-ov Lenart je konstatirao da političari s 2.000 kuna „neće preživjeti četiri dana". Njegov stranački kolega Vlaović je podržao refor­mu, ali i naglasio kako je protiv penalizacije te za nacionalnu mirovinu i novi model obiteljske mirovine. Branimir Bunjac je, kao i njegovi kolege iz Živog zida, podržao zahtjeve SUH-a i bio kritičan prema Vladi tvrdeći kako je mirovinska reforma „ogle­dalo HDZ-ove politike koja je opustošila  Hrvatsku kao Turci i velikosrbi skupa" Ivan Lovrinović je zatražio da cijela sabornica pozdravi predstavnike SUH-a koji su na galeriji pratili raspravu te argumentirano objasnio zbog čega je drugi stup štetan za hrvatske umirovljenike, ali i javne financije.

     Na kraju priče sa čime smo zadovoljni? Ipak ima nekih po­maka na bolje, a prvo i najvažnije je što je došlo do promjena glede drugog mirovinskog stupa u smislu njegove djelomične dobrovoljnosti. Pozdravljamo što je povećana najniža mirovi­na, pa makar i na 3,13 posto, iako to nikako nije dovoljno. Na kraju, dobro je što je prošireno pravo na rad i na prijevremene umirovljenike, iako nismo u cijelosti zadovoljni rješenjem koje pogoduje nekim povlaštenim kategorijama.

     „Moglo je i bolje, puno bolje, no riječ je o necjelovitoj refor­mi koja treba biti nastavljena brojnim drugim mjerama", kratko je za medije komentirala predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, a kao prve navela je kompletno preispitivanje svih mirovina po posebnim propisima, daljnju reformu drugog mirovinskog stu­pa u potpuno dobrovoljni model, te najvažnije - zaustavljanje stampeda siromašenja umirovljenika minimalnom mirovinom te novim modelima usklađivanja mirovina i obiteljskih s pra­vom nasljeđivanja.