UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


KAZNA ZA VIŠESTRUKO MAJČINSTVO

Više djece - manja mirovina

     Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova obratila se pritužiteljica koja je navela da ona kao majka šestero djece zbog majčinstva, odnosno korištenja rodiljnih i roditeljskih dopusta ima mirovinu od 2.400 kuna iako ima višu stručnu spremu te 39 godina i šest mjeseci mirovinskog staža. Jesu li mirovine doista niže ženama koje imaju više djece? Jesu. Posve je sigurno da bi ova šesterostruka majka imala barem za trećinu višu mirovinu da nije rodila niti jedno dijete.

     Pravobraniteljica se stoga još krajem 2017. godine obratila Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Ministarstvu rada i mirovinskog sustava s prijedlogom da se osnuje Međuresorna rad­na skupina koja bi razmotrila problematiku jaza u mi­rovinama između žena i muškaraca te preporučila da se razmotri mogućnost uvođenja mehanizama za is­pravljanje nejednakosti koje mogu dovesti do razlika u mirovinama, a posebice uvođenje sustava „bodova za skrb" kao i osmišljavanje„sustava mirovinskih kreditnih bodova". Sustav creditinga, odnosno različitih mjera kojima se kroz zakone nastoji kompenzirati prekide u karijeri i niža primanja za vrijeme rodiljnih i roditeljskih dopusta, postoji u brojnim zemljama, primjerice na način da se ta razdoblja u radnoj karijeri obračunavaju prema prosječnim primanjima ili priznaju dodatne go­dine radnog staža po djetetu.

     Činjenica je da je taj problem postao vidljiviji tek posljednjih desetak godina, jer od 2007. godine u izra­čun mirovine ulazi čitavi staž, uključujući i vrijeme pro­vedeno na rodiljnom ili roditeljskom dopustu.