UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SILVANO HRELJA,

PREDSJEDNIK HRVATSKE STRANKE UMIROVLJENIKA

 

Protiv smo ovakve reforme!

 

     Smatramo da svaki budući umi­rovljenik u narednih 10 godina mora imati pravo izlaska iz II. stu­pa ako mu je ta opcija povoljnija, kao što smatramo da treba trajno omogućiti izlazak iz II. stupa za sve one čiji obračun daje ukupnu mirovinu manju od najniže

 

Kakvi će biti glavni prijedlozi Vas i Vaše stranke na miro­vinsku reformu u tekućem javnom savjetovanju?

     Prijedlog mirovinske reforme znači da će sadašnji radni­ci raditi duže za niže mirovine. Sadašnji umirovljenici neće osjetiti značajnije promjene osim u slučaju najnižih miro­vina koje će, prema neslužbenim najavama, rasti tri posto.

     Rast najnižih mirovina od tri posto je posebno kontro- verzan za buduće umirovljenike koji će imati najnižu mirovi­nu, jer se time bez kriterija nagrađuju oni kojima je mirovina veća od onoga što su uplaćivali. Osim toga, Vlada predlaže dizanje penalizacije bez obzira na godine staža. Konkretno, osoba koja odlazi u mirovinu pet godina ranije bit će doži­votno penalizirana 20,4 posto, ali će joj mirovina, ako je naj­niža, rasti tri posto. Ovakve mjere HSU smatra populističkim i one nemaju veze s proklamiranom solidarnošću.

     Osim toga, veoma je problematična ideja podizanja dobi za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina i to iz niza razloga. Osim što takva mjera ne donosi nikakvu ekonom­sku korist nego služi isključivo za podilaženje Europskoj ko­misiji, u našoj zemlji je očekivano trajanje života tri godine kraće nego u EU, dok je očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine dvostruko kraće od prosjeka EU gdje ve­ćina zemalja ima prag na 65 godina za odlazak u mirovinu.

     Ukratko, predložit ćemo da se ne dira dob za odlazak u mirovinu, tražit ćemo da se penalizacija ostavi ovakva ka­kva je sada, a što se tiče instituta 60/41 kao uvjet za odlazak u starosnu mirovinu bez penalizacije, tu ćemo biti rezolutni i tražit ćemo da Vlada ne dira taj institut jer smatramo da je 41 godina radnog staža sasvim dovoljna za punu mirovi­nu. Zalagat ćemo se za stimulaciju od 0,34 posto svima koji duže ostaju na tržištu rada.

Držite li da je potrebna paralelna reforma mirovina po posebnim propisima?

     Reformu mirovina po posebnim propisima započela je Vlada Zorana Milanovića odvajanjem dijela mirovina po općim propisima od dijela mirovine po posebnim propi­sima koji bi se usklađivao samo kad rast BDP-a bude veći od tri posto. Sadašnja   Vlada je to srušila iako je Europska komisija tražila nastavak te reforme.

Koje rješenje podržavate u vezi mirovina iz I. i II. stupa, koje su i do 30 posto niže od onih iz I. stupa?

     Podržavamo 27 posto dodatka na godine uplate do­prinosa u I. stup po stopi od 20 posto, dakle do 2002. godine. Također, zadovoljni smo mogućnošću isplate 20,25 posto dodatka na osnovnu mirovinu za godine uplate doprinosa po stopi od 15 posto. Smatramo da svaki budući umirovljenik u narednih 10 godina mora imati pravo izlaska iz II. stupa ako mu je ta opcija po­voljnija, kao što smatramo da treba trajno omogućiti izlazak iz II. stupa za sve one čiji obračun daje ukupnu mirovinu manju od najniže. Zalažemo se i za to da se omogući isplata mirovine iz II. stupa na 20 godina s na­sljeđivanjem neisplaćenog dijela, jer tek bi tada štednja u II. stupu postala imovina. Isto tako, smatramo da treba ukinuti MOD.

Podržavate li da se izdvajanje za II. stup poveća na račun I. javnog stupa?

     Samo ako poslodavci hoće dodatno izdvajati u II. stup za svoje zaposlenike jedan do dva posto dodatnih dopri­nosa. Dodatno izdvajanje iz bruto plaće radnika nam je neprihvatljivo.

Kako komentirate otpor sindikata prema proširenju pra­va na rad umirovljenika?

     Bojim se da su radnički sindikati nedovoljno upoznati sa suštinom ovog dijela priče. Rad umirovljenika može u određenom trenutku 'špice' potreba za radnicima doseći dimenziju 20-25 tisuća zaposlenih do četiri sata dnevno koji uredno plaćaju doprinose i poreze. Sindikati se trebaju boriti protiv prekarnog rada, kao što je, na primjer, dio rada preko student servisa. Ako smo zagovornici cjeloživotnog učenja onda ne možemo ograničavati rad u okvirima rad­nih sposobnosti čovjeka.

Slažete li se s umirovljeničkim udrugama da je promje­na formule usklađivanja mirovina prioritetno pitanje za ovu reformu?

     HSU je za vrijeme Vlade premijera Milanovića predlaga­la formulu 80-20 za usklađivanje, a kompromisni prijedlog je postao 70-30. O toj temi treba argumentirano rasprav­ljati, a ne temeljem prvih statističkih pokazatelja na koje naiđemo. Smatram da su obiteljske mirovine prvi prioritet kojeg treba rješavati u mirovinskom sustavu, a za to ova Vlada nema sluha.

Milan Dalmacija