UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

UMIROVLJENIČKE UDRUGE TRAŽE PREDSTAVNIKE U UPRAVNOM VIJEĆU HZZO

Zašto ste zaobišli najveću i najranjiviju skupinu pacijenata?

     Umirovljeničke udruge Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) i Matica umirovljenika Hrvatske (MUH) u više navrata su predla­gale izmjenu stavka (2) članka 102. Zakona o obveznom zdrav­stvenom osiguranju na način da se ugrade i dva mjesta za predstavnike umirovljenika i starijih osoba, kao najveće skupine korisnika zdravstve­ne zaštite i osiguranih osoba (stavak 10. članka 7.). Time bi se Upravno vijeće s devet povećalo na jedanaest članova. No, iako je ministar Milan Kujundžić pozitivno odgovorio na takvu inicijativu, u izmjenama ZO- ZO-a nije došlo do korekcije te je stoga Sindikat umirovljenika 7. srpnja 2018. uputio novi pisani zahtjev    Radnoj skupini za izradu Nacrta prijed­loga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstve­nom osiguranju.

     U obrazloženju se navodi kako umirovljenici i starije osobe čine naj­veću skupinu osiguranih osoba i korisnika zdravstvene zaštite, a k tome su dijelom i dalje osigurane osobe (dodatni zdravstveni doprinos, do­prinos na rad uz mirovinu, itd.). Naglašeno je da umirovljeničke udru­ge imaju dva predstavnika i u Upravnom vijeću HZMO-a, te šest pred­stavnika u Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe te da je participacija predstavnika umirovljenika i starijih osoba u odlučivanju među temeljnim demokratskim pravima zajamčenima europskim i hr­vatskim vrijednosnim načelima. Očekuje se prihvaćanje ove inicijative.