UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


OTVORENO PISMO MINISTRU TURIZMA:

Ministre, spriječite diskriminaciju domaćih starijih turista!

 

     "Izražavamo iznimnu zabrinutost zbog nedavno donesene Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice i saznanja da bi se slična odluka mogla izglasati i za područje Grada Novog Vinodolskog i moguće drugih gradova. Naime, gore spomenute odluke se odnose isključivo na autobuse koji dovoze turiste na jednodnevne izlete, a dobro je poznato da je riječ o umirovljenicima. Time se diskriminira samo jedna kategorija turista, a to su domaći turisti, koji su k tome uglavnom osobe starije životne dobi. S obzirom da je problem višeslojan, molimo da obratite pažnju na najvažnije stvari.

     Jednodnevni izleti su dio turističke ponude, a s obzirom na to da se Republika Hrvatska u gospodarskome smislu orijentirala na turizam kao glavni nositelj razvoja, ograničavanje turističke ponude šteti imidžu Hrvatske kao turističke zemlje, te neće donijeti ništa dobro lokalnim zajednicama koje takve odluke budu provodile.

     Nadalje, najveći broj jednodnevnih turista su hrvatski umirovljenici, koji na turističke destinacije dolaze u povoljnim aranžmanima (od 80 do 120 kuna) iz razloga jer im je jedino to financijski prihvatljivo. Naime, prosječna mirovina u Republici Hrvatskoj za ožujak 2018. prema službenim podacima HZMO-a iznosi 2.345 kuna. Linija siromaštva prema DZS-u u 2017. je iznosila 2.180 kuna. Takve mirovine prima 52,5 posto naših umirovljenika ili više od 600.000 ljudi.

     Bešćutno je zapriječiti toj ranjivoj kategoriji nešto na što oni imaju puno ljudsko pravo, tj. posjećivati hrvatske gradove i hrvatsku obalu, pa makar kroz jednodnevne izlete. Problem je i stav lokalne vlasti prema takvim turistima. Neprihvatljive su i diskriminatorne izjave lokalnih dužnosnika, posebice predsjednika Gradskog vijeća Novog Vinodolskog Nevena Pavelića, koji je javno „konstatirao da ima divnih ljudi među jednodnevnim izletnicima, no da se Novi marinama i obnovljenim hotelima diže na razinu četiri zvjezdice i da teško može funkcionirati kao destinacija s četiri zvjezdice uz jednodnevne izlete.“

     Takav stav smatramo degradirajućim, jer prema tonu ove izjave ispada da su umirovljenici uglavnom ljudi nekulturnog karaktera i ponašanja, te tvrdnjom kako ti umirovljenici „donesu sa sobom sve što im treba od hrane i pića, potrošači su nikakvi, leže po parkovima“. Turistički gradovi poput Crikvenice i Novog Vinodolskog već degradirane i osiromašene umirovljenike, kojima su izleti u organizaciji njihovih udruga bili jedini način za odmor i opuštanje, dodatno degradiraju, jer im se ne omogućava ljetovanje u vlastitoj zemlji.  

     Osim toga, parkiranje autobusa s jednodnevnim turistima na mjestima udaljenima od plaže, centra grada ili bilo kojih drugih turističkih sadržaja može biti pogubno za umirovljenike. Naime, Odredba se provodi u periodu od 15. lipnja do 15. rujna, što zbog klimatoloških uvjeta može nepovoljno utjecati na zdravlje. Temperature su u to doba godine redovito iznad 30 stupnjeva Celzijevih u hladu, a na otvorenim površinama još i veće. To može izazvati zdravstvene poteškoće kod umirovljenika koji bi po takvom vremenu morali pješačiti i nekoliko kilometara do plaže. S obzirom na ekipiranost i opremljenost lokalnih medicinskih ustanova, teško bi se mogle kvalitetno skrbiti o kolabiranim umirovljenicima.

     Nažalost, čak i oni socijalno osjetljivi autoprijevoznici, koji su ponudili prijevoz po nižim, za umirovljenike prihvatljivim, cijenama su ovakvim odlukama praktički „oguljeni“, jer za parkirno mjesto ili zadržavanje na pet minuta u gradu moraju platiti dozvolu koja košta 40.000 kuna bez PDV-a po jednom vozilu. Ista stvar je s ugostiteljima koji također po sniženim cijenama, u dogovoru s organizatorima, nude povoljnije obroke, a sada će izgubiti vjerne posjetitelje.

     Sindikat i Matica Umirovljenika Hrvatske smatraju da rješenje postoji, i to u hitnom ukidanju Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa na području Grada Crikvenice, jer je ono štetno po turizam, starije osobe i autoprijevoznike, a također diskriminatorno prema ranjivoj kategoriji građana starije dobi. Također, potrebno je izmijeniti stajalište čelnika lokalne uprave i samouprave spram umirovljenika i jednodnevnih turista kao smetnje općem razvoju turizma u Hrvatskoj, jer su upravo i oni dio turizma tijekom cijele godine.

     Na žalost, niti Vama ministre Cappelli ne ide na čast prijedlog da „jednodnevne goste dočeka letak dobrodošlice u autobusu u kojem će se objasniti da dolaze u grad poznat po kulturi, s tradicijom turizma dugom 140 godina te da u skladu s tim poštuju turističku i ekološku kulturu koja vrijedi u Novom“, kao da su došli na teroristički, a ne turistički pohod. Gradonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić „se požalio da dosad na fin način nije išlo i da se razmišlja o check-pointu koji funkcionira u turističkim odredištima u inozemstvu“. Pitamo se kako bi njemački ili talijanski umirovljenici reagirali na check-point na kojemu piše „za 65+“.

     SUH i MUH predlažu da Ministarstvo turizma te Udruga gradova RH hitno osude takve „odluke“ zbog starijih građana, autoprijevoznika, ugostitelja i hrvatskog turizma u cijelosti." , stoji u zajedničkom pismu SUH-a i MUH-a od 7. lipnja 2018."