UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

POVELJA „SRCE SINDIKALNE SOLIDARNOSTI"

Biserka Budigam - uvijek spremna

     Prigodom tradicionalnog Praznika rada u Tvornici, 27. travnja, uz ostala događanja, dodijeljene su i tradicionalne nagrade SSSH „Srce sindikalne solidarnosti" za 2017. godinu. Glavnu nagradu, kristalnu vazu i Povelju, dobila je Nives Petrić iz Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske.

Povelju„Srce sindikalne solidarnosti" dobila je i predsjednica Povjereništva SUH-a Zagreb, članica Predsjedništva i psihologinja SUH-a Biserka Budigam.

     „Mislim da smo, zahvaljujući SSSH-u čiji smo i mi članovi, krenuli u dobrom smjeru. Tražimo reforme, ne samo za mlade, nego i za dostojanstven život i u starosti, jer mi smo bili gdje ste vi sada, a vi ćete doći tamo gdje smo mi. Treba­te misliti na to i dosta rada uložiti u društvenom smislu za bolje sutra", Biserkin je recept za bolju budućnost.

     Ostali dobitnici Povelja SSSH su Damir Koroman, zamjenik glavnog povje­renika SMH-IS-a u brodogradilištu Uljanik i Mirko Tavra, glavni sindikalni po­vjerenik iz sindikalne podružnice SGH-a Monting d.o.o.

Milan Dalmacija