UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

POVELJA „SRCE SINDIKALNE SOLIDARNOSTI"

Biserka Budigam - uvijek spremna

     Prigodom tradicionalnog Praznika rada u Tvornici, 27. travnja, uz ostala događanja, dodijeljene su i tradicionalne nagrade SSSH „Srce sindikalne solidarnosti" za 2017. godinu. Glavnu nagradu, kristalnu vazu i Povelju, dobila je Nives Petrić iz Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske.

Povelju„Srce sindikalne solidarnosti" dobila je i predsjednica Povjereništva SUH-a Zagreb, članica Predsjedništva i psihologinja SUH-a Biserka Budigam.

     „Mislim da smo, zahvaljujući SSSH-u čiji smo i mi članovi, krenuli u dobrom smjeru. Tražimo reforme, ne samo za mlade, nego i za dostojanstven život i u starosti, jer mi smo bili gdje ste vi sada, a vi ćete doći tamo gdje smo mi. Treba­te misliti na to i dosta rada uložiti u društvenom smislu za bolje sutra", Biserkin je recept za bolju budućnost.

     Ostali dobitnici Povelja SSSH su Damir Koroman, zamjenik glavnog povje­renika SMH-IS-a u brodogradilištu Uljanik i Mirko Tavra, glavni sindikalni po­vjerenik iz sindikalne podružnice SGH-a Monting d.o.o.

Milan Dalmacija