UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

P r a z n i k   r a d a:  ZA REFORME ZA LJUDE

Igra pokvarenog telefona Vlade i sindikata

 

      Ni ovogodišnja proslava Među­narodnog praznika rada nije mogla proći bez detaljnog osvr­ta na situaciju u zemlji i prepucavanja s političarima. Najave paketa reformi koje je od Hrvatske zatražila EU pota­knule su veliku buru u javnosti, a sin­dikati u tome procesu ne mogu ostati po strani.

     Prvomajske aktivnosti su započele već 27. travnja tradicionalnim okup­ljanjem pod nazivom „Praznik rada u Tvornici". Od političara su ondje bili prisutni jedino ministar rada i miro­vinskog sustava Marko Pavić, te za­mjenica gradonačelnika Bandića Oli­vera Majić. Upravo je to bila prilika da predsjednik SSSH-a Mladen Novosel uputi oštre kritike o reformama, na­glasivši kako Hrvatska gubi godišnje 30 posto bruto društvenog proizvoda zbog rada na crno, te da bi mirovinski sustav bio potpuno održiv, bez penalizacije prijevremenih umirovljenika ili rada radnika do 67. godine, kad bi se suzbila siva ekonomija.

     Ministar Pavić je osim samohvale Vlade i svega učinjenog za radnike i umirovljenike na to odgovorio kako smo po pitanja rada na crno „unu­tar europskog prosjeka", a da teze o financiranju mirovinskog sustava iz suzbijanja rada na crno - ne stoje. Uz to je izgovorio kako je domaći miro­vinski sustav najdarežljiviji na svijetu, argumentirajući to podatkom da je svaki umirovljenik dobio trećinu više novca nego što je uplatio tijekom rad­nog vijeka. Još je ispalio kako je 19 po­sto umirovljenika odradilo puni staž i kako jedan umirovljenik dolazi na 1,2 radnika. Sasvim netočno! Stoga nije čudno da točki prijepora ima još.

Sporne reforme

     „Nakon GSV-a smo na posebnoj presici pozvali Vladu da odustane od ovakvog Zakona o zdravstvenoj zašti­ti. Ne možemo prihvatiti da se privati­zacijom javnog zdravstvenog sustava dogodi ono što se dogodilo pretvor­bom i privatizacijom gospodarstva. Došlo je do tisuća izgubljenih radnih mjesta i devastiranog gospodarstva. Ako ćemo sada 20 i više milijuna kuna u sustavu javnog zdravstva dati u pri­vatni profit, onda hrvatskim pacijen­tima, a pogotovo kolegicama i kole­gama koji su ovdje već starije životne dobi i koji su umirovljenici, to sigurno neće donijeti dobro", istaknuo je No­vosel.

      Stoga nije čudno da je 5.000 lju­di iz čitave kontinentalne Hrvatske, te Istre i Kvarnera u prosvjednoj po­vorci za Praznik rada promarširalo od Radničkog doma do Maksimira, a prosvjedovalo se i u Splitu. I ovdje su sindikati, popraćeni uglavnom od starijih osoba koje su se zatekle na grahu, uputili otrovne strelice pre­ma vlasti. U    Maksimiru smo zatekli bivšeg predsjednika Ivu Josipovića, te već spomenutog ministra Pavića, koji su eskivirali glavni dio programa. Sindikalisti, ali i poveća kolona Sin­dikata umirovljenika Hrvatske koja se pridružila, glasno su ponavljali za­htjeve za pravednijim zdravstvenim, mirovinskim, obrazovnim, pravo­sudnim i javno-upravnim sustavima. Opetovano se naglašavalo iseljava­nje mladih, sposobnih i educiranih građana. Postavilo se pitanje kako mogu preživjeti umirovljenici s 900 kuna mirovine?

Mladi podržavaju stare

      Na pozornici su se izmijenili i pred­stavnici SUH-a i Sekcije mladih SSSH. Milan Tomičić bio je posebno oštar.

„Vlastodršci se hvale da je prošla godina 2017. bila najbolja po uskla­đivanju mirovina. Notorna neistina, neću reći laž. Radi se o tome da su ukupno plaće porasle 2017. godine za 5,30 posto, a da je mirovina po­rasla za 2,86 posto. Kad to zbrojimo, onda nam je jasno da se radi o per­manentnoj, perfidnoj krađi umirov­ljenika". Filipa Bašić iz Sekcije mladih držala se problematike iseljavanja i nezaposlenosti svoje generacije, no uputila je i mudru poruku, koja se tiče sadašnjih umirovljenika i svih onih koji će to tek postati.

      „Iako nam je danas prva briga po­sao i kako preživjeti, znamo da nas se mirovinska reforma itekako tiče. Želi­mo doživjeti mirovinu, ali ne mirovi­nu u kojoj ćemo skupljati boce, nego mirovinu od koje ćemo zasluženo uživati jer smo ju zaradili. Ali želimo da od mirovine bolje žive i oni koji je danas primaju, naši roditelji, djedovi i bake. Prestanite nas plašiti time da država za to nema novaca", zaključila je Bašić.

Lažni socijalni dijalog

      Za kraj se Vilim Ribić iz Matice hr­vatskih sindikata upitao kako ljudi poput medicinskih sestara, liječnika, socijalnih radnika ili učitelja mogu biti uhljebi. Također se osvrnuo i na ekonomsku politiku za koju je rekao kako bi trebala biti „sasvim drugačija, koju nas uče stručnjaci sa Zapada, a ne Pigmeji iz hrvatskih banaka koji daju savjete Vladi kako treba raditi."

     Unatoč navodnom socijalnom dijalogu, za promjene očito nije dovoljno sjediti za pregovaračkim stolom ili urlati u mikrofon. Stoga je Novosel poslao posebnu poruku svi­ma: „Ova povorka je samo početak naših aktivnosti, jer tripartitni soci­jalni dijalog kako ga smatraju naši političari, ma neka si ga okače! Soci­jalni dijalog kako su ga oni zamislili ne služi nikome. Mi ćemo se uvijek za stolom sigurno morati sjesti i do­govoriti, ali budite sigurni da će nas na ulici biti više nego za pregovarač­kim stolom.     Pozivamo sve hrvatske građane - probudite se! Nemojte vjerovati hrvatskim političarima koji vas zavađaju svjetonazorskim pita­njima. Nemojte se dijeliti na lijeve i desne. Budite svi radnici, budite svi za radnike, budite svi za bolji život u Hrvatskoj!"

Milan Dalmacija