UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Trst o europskim makroregijama

 

     Talijanski sindikat umirovljenika SPI CGIL organizirao je 23. ožujka u Trstu konferenciju „Europa i ma- kroregije". Konferenciji su prisustvovali i predstavnici SUH-a na čelu s predsjed­nicom Jasnom Petrović.

     Konferencija je obuhvatila tematiku „jedne nove Europe", odnosno izlaga­nja o suradnji na razini Alpske i Jadran- sko-Jonske makroregije. Ideja vodilja je da navedena područja čine jedinstveni teritorij; kulturu koja prelazi nacional­ne granice, bez gubitka identiteta po­jedinih područja i institucija. Ipak na sindikalnoj strani postoji bojazan da bi se mogli zanemariti važni socijalni mo­menti, jer su oni različiti u navedenim regijama. Stoga se sindikati svih navede­ nih regija trebaju konkretno angažirati.

     Svoja izlaganja o različitosti soci­jalnih uvjeta u navedenim regijama te brojnim projektima, pripremili su član Odbora za ekonomiju i socijalu Europe, predsjednik Asocijacije za europske di­jaloge, direktor Agencije za okoliš iz Bol- zana, te brojni drugi izlagači.

     Generalni tajnik SPI CGIL-a Ivan Pe- dretti izložio je konstruktivne zaključ­ke.    Naglasio je kako je pred njima puno posla i zadataka, kako bi zemlje alpske, jadranske i jonske makroregije mogle uskladiti svoje normativne akte, ali pri­je svega socijalne elemente. To će biti posebno teško, jer je ekonomski razvoj među državama vrlo različit.

Bruna Jovanović