UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

IZ IZVJEŠĆA PUČKE PRAVOBRANITELJICE ZA 2017

Diskriminirani, poniženi i zanemareni

 

      „Iako su negativnoj društvenoj per­cepciji izloženi i mladi, starost je, osim biološkom, uvjetovana i sociološkom dimenzijom koja je često podložna ne­gativnim stereotipima prema starijim osobama, tzv. ageizmu. Zaboravlja se kako je životno iskustvo starijih korisno na raznim poljima društvenog djelova­nja. Unatoč tome, i mladi i stari često su na marginama društvenog i medijskog interesa", navodi pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svome izvješću za 2017.

     Osobe starije životne dobi često su percipirane kao homogena skupina koja ovisi o drugima. Iako se njihova prava i dostojanstvo često pojavljuju kao objekt političkih pregovora i kampanja, s vre­menom nestanu iz fokusa pa se veliki broj starijih smatra isključenima, čak i u raspravama koje se na njih izravno odno­se. U medijima se starije osobe, u skladu s postojećim društvenim predrasudama, predstavljaju uglavnom negativno. Su­protno tome, snagu medija potrebno je iskoristiti za prikazivanje realnog po­ložaja starih i izvještavanje o njihovim potencijalima, problemima, uspjesima i dostignućima te tako poticati društvene promjene.

     U odnosu na starije osobe ponekad se toleriraju postupci i prakse koji ne bi bili prihvatljivi prema bilo kojoj drugoj društvenoj skupini, no aktivistička scena zagovaranja prava osoba starije životne dobi slabo je razvijena, uz svega nekoli­cinu udruga koje se bave njihovim pravi­ma. Produljenje životnog vijeka utječe na globalni porast broja osoba starije životne dobi, čije pozicioniranje u društvu može predstavljati izazov. Tako starenje stanov­ništva otvara brojna pitanja, kao što je

raspodjela dostupnih financijskih sredsta­va, društvena uloga osoba starije životne dobi, uvjeti i kvaliteta življenja u starosti, samostalnost i društveno poštovanje.

Veća stopa nezaposlenosti starijih

     Govoreći o dobnoj diskriminaciji, važno je spomenuti tržište rada koje je, kao ključan dionik osobnog i društvenog napretka, njome vidljivo opterećeno... Radnici stariji od 50 godina imaju, u us­poredbi s drugim dobnim skupinama, daleko veću stopu rasta nezaposlenosti, a kada jednom izgube posao, gotovo re­dovito postaju dugotrajno nezaposleni i vrlo su im male šanse za ponovni ulazak na tržište rada.

     Iako Zakon o radu jamči zaštitu od diskriminacije, između ostaloga i teme­ljem dobi, prema istraživanju portala MojPosao, 56% ispitanika navodi da se često susreće s oglasima za zapošljava­nje u kojima se spominje dobna granica. Dvije trećine ispitanih sumnja da nisu dobili posao zbog svoje dobi, 31% jer su premladi, 35% zato što su prestari, a ne­kima je to i eksplicitno rečeno. To potvr­đuju i podaci Eurofondovog Istraživanja o kvaliteti radnih uvjeta, prema kojima je ona u RH bitno niža nego u zemljama zapadne Europe, pri čemu su u posebno teškom položaju upravo radnici stariji od 50 godina. Unatoč dokazima da su oni barem jednako dobri, a često i pouzda­niji i motiviraniji od mlađih zaposlenika, udio radnika u dobi od 55 do 64 godine je, u ukupnoj zaposlenoj populaciji, izno­si svega 38,1%, dok je prosjek EU 55,2%.

     Kada jednom odu u mirovinu, finan­cijski položaj osoba starije životne dobi naglo se promijeni. Značajno smanjenje prihoda uzrokuje višestruka odricanja, posebno u segmentima života koji na­dilaze osnovne životne potrebe. Prema podacima Matice umirovljenika Hrvat­ske, 50% umirovljenika prima mirovine u iznosu od 1.348 kuna, što je niže od hr­vatske granice siromaštva, a trećina oso­ba starijih od 65 godina živi u riziku od si­romaštva i socijalne isključenosti. Visina mirovine u odnosu na plaću u stalnom je padu; dok je prije 30 godina iznosila 78% prosječne plaće, danas je svega 38,5%.

Bogatima sve, siromašnima mrvice

     Prema podacima iz preliminarnog izvještaja grupe autora pod naslovom „Narativi o dostojanstvu osoba starije ži­votne dobi", osobe nižeg socioekonom­skog statusa u mirovini si ne mogu priu­štiti čak niti određene vrste hrane, poput voća ili nekih vrsta mesa, a kulturne pri­redbe ili primjerice odlasci na putovanja ostaju nedostupni čak i onima višeg socio-ekonomskog statusa, što dovodi do socijalne isključenosti i diskriminacije te narušava dostojanstvo i negativno utje­če na kvalitetu života, samopoštovanje ili održavanje socijalnih kontakata.

     Unatoč tome, prema navodima Sin­dikata umirovljenika Hrvatske, porezna reforma provedena tijekom 2017. utje­cala je na povećanje mirovina samo onih umirovljenika koji imaju mirovinu veću od 6.300 kuna neto, dok oni s najmanjim mirovinama nisu dobili nikakvo pove­ćanje. „Novim' umirovljenicima i dalje nije moguće dostavljati mirovinu putem pošte što zanemaruje utjecaj starosti na zdravlje i posebno teško pogađa one najosjetljivije, osobe krajnje narušenog zdravlja, nepokretne ili nastanjene u izoliranim i prometno nepovezanim po­dručjima. Obzirom da do svoje mirovine mogu doći isključivo putem banke, pre­pušteni su uslugama rodbine, prijatelja ili susjeda, koji ponekad zlorabe ukazano im povjerenje te ih, koristeći situaciju za vlastitu financijsku ili drugu materijalnu korist, iskorištavaju", navodi se u Izvješću.

 

PREPORUKE PUČKE PRAVOBRANITELJICE:

 

1.HZMO-u, da u opravdanim sluča­jevima omogući dostavu mirovine putem pošte;

2.Hrvatskom zavodu za zapošlja­vanje i Ministarstvu rada i mirovin­skog sustava, da osmisli dodatne mjere za zapošljavanje osoba sta­rijih od 50 godina;

Ministarstvu graditeljstva i pro­stornog uređenja, da izradi prijed­log izmjena Zakona o subvencio­niranju stambenih kredita kojim bi se ukinula dobna granica za ostva­rivanje prava na subvencioniranje;