UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

NOVO POSKUPLJENJE LIJEKOVA

Pacijenti na udaru

 

Piše: Milan Dalmacija

     Još 1. ožujka povećane su cije­ne pojedinih lijekova. Naime, s osnovne je na dopunsku listu lije­kova prebačen 41 lijek u 72 pakiranja, što znači da oni više nisu besplatni za pacijente. Doduše, 15 lijekova je preš­lo na osnovnu listu, čime su postali besplatni. No, kako je moguće da net­ko preko noći kroji cijenu lijeka, a time i sudbinu pacijenata?

     „Promjena cijena, odnosno plaća­nje doplata za pojedine lijekove na­kon posljednje promjene u listama lijekova posljedica je postupka Javnog nadmetanja za utvrđivanje cijena lije­kova, odnosno referiranja cijena, što je redoviti postupak kojeg HZZO provodi jednom godišnje. Na temelju posljed­njeg Javnog nadmetanja koje je zapo­čelo u studenom 2017. godine, nakon kojeg je donesena Odluka Upravnog vijeća HZZO-a, utvrđene su cjelovite osnovna i dopunska lista lijekova", sto­ji u odgovoru koju nam je uputio gla­snogovornik HZZO-a. Kratko i hladno.

Pijuni na šahovskoj ploči

     Dok se preko noći lijekovi preba­cuju s jedne na drugu listu poput pi­juna na šahovskoj ploči, najviše trpe pacijenti, uglavnom stariji i siromašniji ljudi neinformirani o svemu i duboko zabrinuti kako će rastegnuti svoje mi­nimalne budžete kako bi platili posku- pjeli lijek, te hranu i režije, o kojima im ovisi život.

„To nam dođe kao poklon za Uskrs. Meni treba za mjesec dana 640 kuna za Viktozu i Abasaglar inzulin, bez ko­jeg ne mogu preživjeti. A mirovina? Divota svjetska od 2.000 kuna", poža­lila se na tematskoj Facebook stranici SUH-a Ana Markutović iz Vinkovaca.

     Najveći broj poskupjelih lijekova su oni za dijabetičare i oboljele od kar­diovaskularnih bolesti. Cijene njihovih lijekova su skočile od sedam do čak 128 posto. Iz Udruge hrvatskih paci­jenata upozoravaju na dalekosežne posljedice.

„Ovo je udarac ne samo za pacijen­te koji su kronično bolesni i financijski iscrpljeni, već i za one poštene liječni­ke i djelatnike u sustavu koji svim sila­ma nastoje pomoći pacijentu u prona­lasku najprikladnije terapije. Potrebno je i do godinu dana da bi se našao adekvatan zamjenski lijek", ističe pred­sjednik Udruge Marijo Drlje.

Po lijek u Mađarsku

     Ako oduzmemo potencijalne nu- spojave drugih lijekova ili određene druge zdravstvene poteškoće pacije­nata na koje bi promjena lijeka mo­gla utjecati, onda je logičan odgovor HZZO-a kako na osnovnoj listi postoje „generičke i kliničke paralele lijeka, što znači da osiguranici mogu i dalje besplatno dobiti odgovarajući lijek."

No, nije sve tako crno-bijelo. Ovi­me je pogođen velik broj pacijenata, oko 20 do 30 tisuća. Osim njihova zdravlja, narušena im je i egzistencija, a i pitanje je kako će neki od njih rea­girati.

     „Jedni će se prepustiti sudbini, a drugi će se truditi naći rješenje dok im ne 'pukne film' Vjerojatno će ići u Sloveniju i Mađarsku, gdje su lijekovi jeftiniji i neko vrijeme neće odustati od svoje terapije. Mislim da se zdrav­stveni sustav trebao potruditi barem za kronične bolesnike, jer uz redovi­to plaćanje životnih troškova i ovo ih poskupljenje tjera u siromaštvo, ali i narušava njihovu psihičku stabilnost", ističe psihologinja SUH-a Biserka Bu- digam.

Tako jednom godišnje pacijenti pretrpe novi šok. Neki smatraju kako su za takve odluke odgovorni farma­ceutska industrija i medicinski lobi. Ispada da su djelomično u pravu.

     „Nositelji odobrenja koji predstav­ljaju proizvođača, farmaceutsku in­dustriju, svakako su dionici procesa u referiranju cijena, a cijena pojedinog lijeka nakon referiranja ovisi o tome jesu li nositelji odobrenja prihvatili sniženu cijenu. Ovisno o očitovanju nositelja odobrenja za pojedine lije­kove i njihove spremnosti da prihvate referentnu cijenu lijeka ili snize cijenu originalnog pakiranja lijeka, lijekovi su razvrstani na osnovnu i dopunsku listu lijekova", stoji u dopisu krovne zdravstvene institucije.

Preteški križ

     Saša Pavlić iz Rijeke nosio je pet dana križ na svome putu od Rijeke do Zagreba kako bi upozorio na nedosta­tak novca za lijekove za teško oboljelu djecu. Nakon što ga je, uz roditelje, pri­mio premijer Plenković, jedna majka je izvijestila okupljene reportere na Mar­kovu trgu kako je on izjavio da „novca za oboljelu djecu nema". Radi se o ot­prilike stotinu djece.

     Ako za njih nema nade u zdrav ži­vot, onda nema ni za nekoliko dese­taka tisuća kronično oboljelih, starijih, siromašnih. Bitno je da ima novca za rabljenu leteću kramu iz Izraela. Kad već njihova krila ne služe letu k bo­ljem životu, ostaje nam plaćati cijenu skupih lijekova i hrpe željeza te nositi svojih nekoliko križeva svaki dan, sve do smrti.

     „Treba se riješiti umirovljenika, a najlakše tako da povisiš cijenu neop­hodnog lijeka", bio je jedan od komen­tara na Facebooku.