UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

6. SJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

UMIROVLJENIČKE UDRUGE:

Definitivno NE daljnjoj privatizaciji mirovinskog sustava

 

     Ministar rada i mirovinskog su­stava Marko Pavić uspio je na dosadašnjih šest sjednica Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i sta­rije osobe čak 20 dragocjenih minuta svoga vremena posvetiti umirovljenici­ma. Zašto? Zato jer valjda ne zna što bi odgovorio toj drugoj najvećoj skupini građana povjerenoj mu u resor. Na rad­ničke sindikalne predstavnike u Gospo- darsko-socijalnom vijeću posvećuje tek nešto više vremena, pa je tako jasno da je on posve izgubio osjećaj za svoju ob­vezu kao ministra za vođenja socijalnog dijaloga. Prezir ili strah spram sindikata i umirovljeničkih udruga kompenzira brojnim TV istupima o europskim fon­dovima i projektima, uvjeren da tako stvara dovoljan privid o svojoj svezapo- slenosti.

     Ministar nije našao vremena, niti znanja, da bi se suočio sa sindikatima i umirovljeničkim udrugama i „konture" mirovinske reforme raspravio prije no što ih je ekipa ih HZMO-a počela slagati u tablice, pa će, najavljuju iz Ministar­stva, tek na sljedećoj sjednici Nacio­nalnog vijeća od 5. svibnja predstaviti i raspravljati o „konturama" mirovinske reforme. Hoće li ministar barem tada sudjelovati? Prema meteorološkim pro­gnozama čini se da neće.

Drugi stup štetan za umirovljenike

Na šestoj sjednici Nacionalnog vi­jeća, održanoj 23. ožujka 2018. godine u Ministarstvu rada i mirovinskoga su­stava na zahtjev umirovljeničkih udru­ga na dnevnom redu je bila rasprava o drugom obveznom mirovinskom stupu, koja je okupila cijelu ekipu elite fond-menadžera i uglednika bankarske industrije. No, zanimljivo, prvi je počeo pomoćnik ravnateljice državne ustano­ve REGOS-a Zoran    Protega, koji nije odr­žao prezentaciju, već agitaciju, nagla­sivši kako je neto imovina obveznih mi­rovinskih fondova na dan 31. prosinca 2017. iznosila gotovo 92 milijarde kuna, što znači da su fondovi zaradili oko 24 milijarde kuna. Takvu manipulaciju broj­kama je moguće probaviti kad stiže iz deklariranih bankarskih izvora, ali ne i iz državne ustanove.

     Predstavnik Sindikata umirovljenika Mato Obradović u ime umirovljeničkih udruga je rekao kako se uvođenje dru­gog stupa s aspekta realizacije mirovina pokazalo neuspješnim. Takav model je nakon 17 godina mirovinske štednje dokazano neisplativ za umirovljenike te osobito štetan po javne financije. Spo­menuo je da su od obveznog drugog mirovinskog stupa do sada odustale skoro sve nove članice EU-a koje su ga prihvatile, Poljska, Slovačka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, a nisu ga prihva­tile niti Češka i Slovenija. Zašto Hrvatska o tome šuti, upitao se. Prijedlog umirov­ljeničkih udruga je jasan - treba ga re­formirati u dobrovoljni stup, kao i druge zemlje, jer postojeći će samo pojačati siromašenje starijih osoba. Predložio je da se II. stup zadrži isključivo na dobro­voljnoj razini.

     Milan Tomičić je rekao kako uvjera­vanje umirovljenika da trebaju pričekati 30-40 godina da mirovine iz oba stupa ne bi bile manje od sadašnjih mirovina iz prvog stupa smatra neozbiljnom ša­lom. Umirovljenicima je ovakav stup samo donio veću nesigurnost i oštetio državu.

Renata Kašnjar-Putar iz PBZ Croatia osiguranje obveznih mirovinskih fondo­va je naglasila kako su mirovinski fondo­vi ulaganjem svoje imovine u hrvatske tvrtke do sada spasili 25.000 radnih mjesta. Takva teza je, naravno, nedoka­ziva, osobito jer se ne spominju nemali gubici i troškovi tih fondova.

Sami sebe kontroliraju

     Predstavnik Matice umirovljenika Željko Šemper osvrnuo se na činjenicu kako je prvi mirovinski stup zanema­ren, budući da 800.000 umirovljenika ima prosječnu mirovinu od 2.187 kn, što je samo sedam kuna više od linije siromaštva. Veliko je ogorčenje i zabri­nutost umirovljenika drugim stupom zbog puno nižih mirovina, ali i nedo­statka transparentnosti mirovinskih fondova.

     Zanimljivo je kako je i predstavnik državne ustanove HANFA-e Tomislav Ridzak ponosno rekao kako oni nadzi­ru rad mirovinskih fondova i kroz kon­trolu mjesečnih izvješća o ulaganjima, zaboravivši naglasiti da su svi zaposleni u toj ustanovi bivši zaposlenici banaka, koji minimalno obraćaju pozornost na stvarni tranzicijski i administrativni tro­šak drugog stupa.

     Predsjednik Nacionalnog vijeća Ante Gavranović je zaključio kako su umirovljenici spremni iznijeti Vladi svo­je primjedbe zašto je drugi stup proma­šeni projekt, te da se one moraju uzeti u obzir kod budućih rasprava. Gavranović predlaže da se doprinos za drugi stup zamrzne i potom ukine, a da se sredstva prebace u prvi stup te da se drugi stup transformira u dobrovoljni mirovinski stup. MUH i SUH najžešće se suprotstav­ljaju pokušajima da se obvezni doprinos za drugi stup poveća na račun prvog stupa, te da se, kao u slučaju zahtjeva za dodatkom od 27 posto, prestane sve promašaje drugog stupa prebacivati na teret prvog stupa, odnosno na sadašnje umirovljenike u Republici Hrvatskoj.