UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ALKOHOLIZAM SE MOŽE ZARADITI BAS KAO I UPALA PLUĆA

Prijeđi s rakije na pivo!

 

     Kad je u pitanju alkoholizam, neki su ljudi osjetljiviji od drugih. Me­đutim, za svakog je opasno na­dati se da ima neku vrstu ugrađenog imuniteta. Ipak, oni koji su svjesni opa­snosti alkohola mogu ih lako izbjeći.

     Stručnjaci definiraju alkoholizam kao stanje u kojem pijenje alkoholnih pića ozbiljno ometa rad, međuljudske odnose ili zdravlje. Ideja o umjere­nom, dakle sigurnom pijenju, uopće se ne može primijeniti na alkoholiča­re, koje se mora tretirati kao bolesnike sa sasvim određenom bolešću. Jedini put prema izlječenju je totalna apsti­nencija.

     Preventivne korake prema tom ve­likom zdravstvenom i društvenom zlu moraju poduzeti dvije grupe ljudi: oni koji piju u društvu i očito piju normal­no, ali koji mogu doći u velike proble­me zato što ne znaju dovoljno što je al­kohol i koje učinke ima na organizam, te oni čije pijenje i stavovi već vode u opasne navike.

     Kronično konzumiranje većih koli­čina alkoholnih pića može imati za po­sljedicu srčano-žilne bolesti, povišeni krvni tlak, moždani udar i oštećenje jetre.

Treba znati kako piti

     Kako identificirati i korigirati ne­sigurne, opasne navike pijenja? U prvom redu potrebno je analizirati svoje ponašanje kad je u pitanju pi­jenje alkoholnih pića. Koje su tipične situacije u kojima se pije? Većinom su to ritualna kon­zumiranja (reci­mo, dva pića za vrijeme ručka ili večere ili nekoli­ko piva za vrije­me nogometa na televiziji). Valja znati uočavati opasne situaci­je. Za fiziološki osjetljivu osobu, godine i godine obaveznih dvije do tri čašice nekog žestokog pića pri­je ručka ili večere, mogu biti dovoljne da proizvedu biološko oštećenje u organizmu koje doprinosi pojavi al­koholizma.

     Osoba treba voditi evidenciju (ako je nužno i zapisivanjem) da li s vreme­nom povećava količinu konzumira­nog alkohola. Ono što je važno i što može biti od pomoći jest povremeno uzeti „odmor" od pića, jednostavno neko vrijeme biti trezvenjak. Ako čo­vjek izvrgava opasnosti svoju jetru i mozak pijući alkohol dan za danom, godinama, tada nekoliko tjedana ili čak nekoliko dana bez pića, može tim organima dati šansu da se malo oporave. Vrijeme da se isperu otrovi iz organizma može učiniti veliku razliku.

Jedan koktel, ne dva

     Postoje i drugi načini da se promi­jene navike pijenja. Ako je ritual popi­ti dva koktela, neku se popije jedan.

     Ili prebaciti se na manje jaka pića, pri­mjerice na vino ili pivo, umjesto rakije ili viskija.

     Razumljivo, valja stajati podalje od alkohola ako vam je želudac prazan, ako ste bolesni, ako uzimate lijekove, ako ste pod stresom, ako ste emotiv­no iscrpljeni ili mentalno uznemireni. Ono privremeno olakšanje koje ćete možda postići uz pomoć čaše, rezul­tirati će još većom tjeskobom od one koja je bila prije pijenja.

     Neki konzumenti alkoholnih pića nalaze se u kategoriji visokog rizika od alkoholizma. Među takvima su jaki pušači, oni koji u obitelji već ima­ju alkoholičara ili nekoliko njih ili oni koji dolaze iz obitelji s poremećenim odnosima među roditeljima.    Među­tim, i pilci kod kojih ne postoje takvi rizični faktori mogu također biti u ve­likoj opasnosti od alkoholizma ako se ponavljano predaju uživanju velikih količina alkohola.

dr. Ivo Belan