UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

UMIROVLJENIČKA INTIMNOST

Ima li seksa u trećoj dobi?

 

     Kao liječnik, prije nego malo detaljnije i ozbiljnije odgovorim na to pitanje, u naslovu, htio bih kazati što mi je moja supruga nedavno "spustila". Naime, kad se povede razgovor o toj temi, ja obično kažem, a i tvrdim, da ima mladića sa šezdeset i staraca sa dvadeset. Među­tim, moja žena kaže da bi ona ipak radije tri starca od dvadeset, nego jednog mla­dića od šezdeset.

     Dakle, ima li seksa u trećoj dobi? Naža­lost, nema ga onoliko koliko bi ga moglo i koliko bi ga trebalo biti. Zašto? U našem narodu je poprilično rašireno mišljenje da čovjek koji je prešao šezdesetu godinu ži­vota nema više što tražiti u seksu. Razumlji­vo, to je pogrešno mišljenje, prava zabluda. Jednostavno, smatra se da spolna aktivnost više nije potrebna, da nije moguća, kako za muškarce tako i za žene. Navodno, te stvari ne dolikuju starijim osobama, nisu etične i normalne za tu dob. Ukratko, treba preki­nuti svaku seksualnu aktivnost u interesu dugog života i dobra zdravlja. Sve glupost do gluposti, zabluda do zablude, a istina je potpuno suprotna. Čovjek se pita, zašto biti prikraćen za lijepe i ugodne trenutke u kojima se može uživati.

Znanstvene činjenice

     Postoje znanstvene činjenice na osnovu kojih se to može tvrditi. Američko vijeće za seksualni odgoj i njihov Nacio­nalni institut za proučavanje starenja, već odavno smatraju da većina ljudi uživa u seksu čitav život. Jasno, izuzeci su oni koji misle da ne smiju ili da ne mogu ili nema­ju s kim.

     Suvremeni seksolozi i gerontolozi svo­jim istraživanjima dokazuj u da je spolni život u Trećoj dobi prirodna, normalna i moguća stvar. Liječnici i socijalni radnici izjavljuju da im stariji pacijenti stidljivo otkrivaju da osjećaju seksualne prohtje­ve, ali da ih smatraju neprirodnim.

Jedna grupa urologa iz Kalifornije svo­jim je ispitivanjima utvrdila da je među oženjenim muškarcima, u dobi od 70 go­dina, svaki treći sposoban za potpuni sek­sualni život. Unutar grupe žena, u dobi od 55 do 65 godina, više od 30 posto njih je izjavilo da su u toj dobi više zainteresirane za seks nego ranije.

     Poznati američki znanstvenici, doktori Kinsey, Masters i Johnson, svojim su istra­živanjima pokazali da su muškarci i žene, koji su u dobroj zdravstvenoj kondiciji, fiziološki u stanju imati zadovoljavajući spolni život do 80. godine, pa i kasnije. Oni tvrde da stariji parovi mogu i treba da produže s normalnim spolnim odnosima, kako oni kažu, do „neodređene granice".

Kad stvari zakažu

     Premda seksualna sposobnost traje dugo, ipak se u starijoj dobi obično doga­đaju neke funkcionalne promjene i to tre­ba znati. Tako na primjer, stariji muškarci i žene mogu sporije reagirati i možda će im trebati više stimulacije i strpljenja nego prije. Međutim, treba znati da im to nimalo ne umanjuje zadovoljstvo pri od­nosu. Čak ako se potpuni spolni odnos i ne može obaviti, još uvijek ostaju brojne druge mogućnosti seksualne ugode, kao što su dodiri, milovanja, nježnost.

     Impotencija je neuspjeh u postizanju erekcije barem u 25 posto pokušaja spol­nog odnosa. Premda se sve do nedavno smatralo da su isključivo emotivni, psihič­ki problemi isključivi uzroci impotencije, danas je sve češće slučaj da su neki fizički razlozi uzrok impotencije. Neki od uzro­ka su poremećena, oslabljena cirkulacija, oštećenja živaca zbog šećerne bolesti ili zbog nekog drugog razloga (jasno, svaki slučaj dijabetesa nema uvijek za posljedi­cu impotenciju). Kao mogući uzroci dola­ze još u obzir alkoholizam (treba držati na umu da alkohol povećava želju, a uma­njuje moć), zatim neki lijekovi, itd.

     Da bi intimni život bio potpun, prvo treba voditi zdrav način života, a to znači imati pravilnu ishranu, održavati normalnu tjelesnu težinu, svakog ju­tra pojesti doručak, fizički vježbati dva do tri puta tjedno, spavati sedam do osam sati noću, ne pušiti i piti alkoholna pića u umjerenim količinama ili uopće ne piti. Drugo, onima koji nisu oženje­ni preporučljivo je ženiti se. Oženjeni ljudi žive duže.

     I, treće, kad je u pitanju spolna aktiv­nost, mora se znati da potpuno gašenje tih aktivnosti može dovesti do fizičke i psihičke tromosti, bezvoljnosti, potište- nosti i potpune usamljenosti, a upravo takva stanja mogu uzrokovati razna obo­ljenja i skratiti život. Zajednički život, pri­vrženost i međusobna ljubav održavaju i fizičku želju.

Ako već vi idete u penziju, nema po­trebe da u penziju šaljete i svoj spolni ži­vot, jer na njega imate pravo.

dr. Ivo Belan