UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Uspješno starenje uz ispravnu ishranu

Jesti manje ili veće količine?

 

     Sasvim je sigurno da prehrana može igrati vitalnu ulogu u tome kako ćemo stariti. Jedno je sigurno: mi ne stižemo u starost odjednom - u dobi od 70 i 80 godina. Starenje, u stvari, započinje kad završava rast, u kasnoj mladenačkoj dobi. Kao što ishrana u ranom djetinjstvu usmjerava rast i razvoj, tako isto i ishrana u srednjim godinama života, u dobi od 20. godine pa nadalje, može odlučiti koliko uspješno ćemo stariti.

     Neka od degenerativnih oboljenja u starosti, kao primjerice srčana oboljenja, povišen krvni tlak, šećerna bolest, obo­ljenja bubrega i jetre, upala zglobova, osteoporoza (šupljikavost i omekšavanje kostiju) i slabljenje vida, nisu oduvijek dio procesa starenja. Neka oboljenja su novi­jeg datuma, novopridošlice za koje izgle­da da su uglavnom rezultat nekih današ­njih načina života, kao što je, na primjer, današnji način prehrane.

Srce ne voli hamburger

     Epidemija srčanožilnih bolesti većinom je ograničena na ona područja svijeta gdje ljudi jedu zapadnjačku hranu. Učestalost raka debelog crijeva, želuca i dojke, tako­đer pokazuje jaku geografsku povezanost. Ovi oblici raka, primjerice, relativno su ri­jetki u Japanu. Međutim, kod prve genera­cije japanskih doseljenika u SAD broj sluča­jeva tog oboljenja malo se povećava, dok u kasnijim generacijama japansko-američkih građana šanse da se umre od tih formi raka su iste kao i kod svakog drugog Amerikan­ca. Krivac: američka prehrana i stil života.

     Kako osoba stari, njene kalorijske po­trebe postaju manje, zbog toga što je sma­njena i fizička aktivnost i masa stanica. Me­đutim, da li se stvarne potrebe za hranjivim tvarima (vitaminima, mineralima, bjelanče­vinama itd.) također obavezno smanjuju, istovremeno s padom unosa kalorija, to je druga stvar. Izgleda da zasigurno to još nitko ne zna.

     Kod starijih ljudi smanjuje se sekrecija u probavnom sustavu, smanjuje se crijevna resorpcija kalcija te drugih minerala i vita­mina, kao i aktivnost nekih enzima. Zbog toga, više bjelančevina, vitamina i minerala - a ne manje ili isto - može biti potrebno da se živi zdravo i zadovoljno.

Siromaštvo i prehrana

     U mnogim zemljama biti star često zna­či biti hendikepiran na način koji direktno utječe na navike jedenja i prehrane. Fi­nancijski prihodi mogu biti nedovoljni da osiguraju odgovarajuću, osnovnu ishranu. Upale zglobova i slab vid mogu znatno ote­žati kupovinu namirnica, otvaranje pakova- nja, kuhanje i serviranje obroka. Slabi zubi i slabo namještene zubne proteze uvelike otežavaju žvakanje i gutanje. Priličan broj osoba koje žive same gube volju da potroše puno vremena i napora na kuhanje.

     Čest rezultat svega toga je smanjen unos u organizam osnovnih hranjivih sa­stojaka. Anemija zbog manjka željeza česta je u oba spola. Djelomičan manjak B vitami­na može biti uzrokom mentalne konfuzije uočene kod nekih starih ljudi. Nedostatak u mastima topljivih vitamina, A, D i E često je uzrokovan prehranom vrlo siromašnom mastima.

     Brojne studije, koje su u toku, ispituju eventualni mogući odnos različitih hranji­vih sastojaka u hrani i duljine života. Izme­đu ostalog ispituje se: odnos nagorene ili užežene masti i raka želuca; uloga vlakna­stih komponenti u hrani na metabolizam, odnos masnoća u hrani i raka dojke, de­belog crijeva i arterioskleroze; mogućnost prevencije šećerne bolesti smanjenjem ko­ličine šećera u hrani i mogućnost preven­cije povišenog krvnog tlaka smanjenjem količine soli u hrani.

     Konačno, ako sve te studije budu uspješno obavljene, liječnici, nutricionisti i drugi stručnjaci bit će u stanju utvrditi vezu između prehrambenih faktora i procesa starenja čovjeka i utvrditi optimalni režim ishrane koji će moći znatno pridonijeti pro­duljenju ljudskog vijeka. U ovom trenutku ima još puno dvojbi.

dr. Ivo Belan