UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO SMO SLAVILI NOVU GODINU

 

Brojne podružnice SUH-a organizirale su zajedničke dočeke Nove godine, a u ovom broju predstavljamo dvije koje su ove godine zaružile do jutra: zagrebačko Podsljeme i SUH Đakovo.

 

PODSLJEME

     U veselom i brojnom društvu Podsljemaši su u Društve­nom domu na Bidrovečkoj cesti ispratili staru i dočekali Novu 2018. Kao što i priliči, plesalo se, pjevalo karaoke, šalilo i veselilo sve do šest ujutro, uz Renata Šimunkovića na klavijaturama.„Mnogo smijeha, veselih uzvika i juškanja izma­mili su pjevači amateri, a karaoke su izazvale najviše smijeha", kaže predsjednik podružnice Ivan Ročić.

ĐAKOVO

     Kod Baloga je fešta uz glazbu i bogatu tombolu započela u 19 sati, uz puno ića i pića, sve za 80 kn, a feštalo je više od 150 članova. Novu 2018 godinu slavili su do jutra. „Bili ste kao i uvijek - pravi, veseli i druželjubivi", poručio je na Facebo- ok stranici predsjednik podružnice Željko Kovač.

VRGORAC

Proslavili 20. rođendan

     Podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske je u subotu 16. prosinca svečano obilježila 20 godina svo­ga kontinuiranog rada. Na prigodnom domjenku okupilo se tridesetak članova SUH-a Vrgorac predvođenih predsjed­nikom Mirom Jovićem. Njima u goste stigli su gradonačelnik Ante Pranić, direktorica Turističke zajednice Željka Opačak, izaslanik predsjednice SUH-a i predsjednik splitsko-dalmatinskog SUH-a Ivan Bakica Đildo te izaslanici lokalnih organizacija, Tonći Barada iz Trogira, Matilda Frankić iz Žrnovnice i Danica Tomić iz Splita.

     Ovom prigodom dodijeljena su i prigodna priznanja. Povelju suradnje je dobio Grad Vrgorac, zahvalnicu gra­donačelnik Pranić, a spomenice članovi organizacije Petar Grbavac, Janja Tančica, Anka Vujčić, Emilija Andrijanić, Zora Marinović, Slavka Mihaljević, Rujko Jokić i Miro Jović.

     Obraćajući se prisutnima, predsjed­nik SUH-a Vrgorac Miro Jović podsjetio je da je organizacija osnovana 3. pro­sinca 1997. godine i da je na osnivačkoj skupštini bilo 65 umi­rovljenika. Udruga prvih godinu i pol dana nije imala svoje prostorije, ali danas se može pohvaliti uredom, čajnom ku­hinjom, radionicom za izradu suvenira vrgoračkog kraja i salom za sastanke i druženje. Opremljeni su računalom i intervatnim donatorima i Gradu Vrgorcu koji ih je pomagao cijelo vrijeme. Od svojih skromnih članarina i donacija pomažu svoje teško bolesne članove, organiziraju mjerenje krvnog tlaka i šećera kao i ispitivanje sluha.

     Bivša predsjednica i blagajnica SUH-a Vrgorac Anka Vujčić podsjetila je okupljene da su članovi organizacije dosad obišli više od 60 hrvatskih grado­va i sudjelovali na sportskim susretima SUH-a Splitsko-dalmatinske županije. Istovremeno, sudjelovali su i na brojnim društvenim događajima svoga grada, poput Bikijade, Dana jagoda, božićnih sajmova i drugih događanja.

     „Uvijek smo bili mala, ali složna eki­pa koja je kvalitetno odradila sve zada­ne aktivnosti. Uvjerena sam da ćemo to činiti u i narednom razdoblju pa kori­stim priliku pozvati i ostale umirovljeni­ke na području vrgorskog kraja da nam se pridruže jer ćemo zajedno biti jači", rekla je Vujčić.

     Izaslanik predsjednice SUH-a Ivan Bakica Đildo čestitao je 20. rođendan SUH-u Vrgorac i naglasio da se radi o jednom od tri najaktivnije organizacije u županiji. Podsjetio je da su sudjelova­li na nebrojenim aktivnostima i poželio članovima puno zdravlja i novih proje­kata u budućnosti. U sličnom tonu go­vorili su i ostali gosti.

Branko Radonić