UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


TRKA ZA DOSTOJANSTVO 50+

Trening za umirovljenička prava

Na utrci dugoj 700 metara je sudjelovalo oko 300 trkača

 

     Umirovljeničke aktivnosti ne poznaju granice. Pokazala je to i Trka za dostojanstvo 50+, koja je u prohladno jutro 17. prosinca okupila nešto manje od 300 trkača - umi­rovljenika iz 16 gradskih podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske, udruga Matice i starijih Zagrepčana. Na prvi pogled cilj utrke bio je pokazati da su osobe treće dobi u vrlo dobroj tjelesnoj formi, ali i upozoriti na degradiranje njihovih prava, iako oni mogu i dalje značajno pridonijeti društvu. Kako je Sin­dikat umirovljenika Hrvatske najavio, to je ujedno bio i trening za prosvjede koji se planiraju u proljeće.

     Trka se održavala na Trgu dr. Franje Tuđmana, iza Ministar­stva graditeljstva i prostornog uređenja, a trasa je bila duga 700 metara. Brojne televizijske kamere zabilježile su i djelić razmišljanja umirovljenika, a podrška nije izostala ni od strane promatrača.

Kako je na startu izjavila Jasna Petrović, predsjednica SUH-a, s ovim se događajem htjelo ukazati na zapostavljenu i siromašnu skupinu građana starije dobi. "Oni u ovo predbožićno vrijeme nisu u mogućnosti sudjelovati u šopingmaniji, a što je postalo glavnom značajkom proslave ovog blagdana'; kaže Petrović.

     „Nitko iz vlade nas ne doživljava, kao što neće ni mene kad jednog dana odem u mirovinu", komentirao je Mladen Krpa- nić, dok je Anica Horvat dodala kako „nikog iz Vlade nije briga za nas 'male, ali ima nas puno; mogli bi se i iznenaditi". Bilo je i komentara kako starima preostaje samo trčati u vrijeme da­rivanja, kad nemaju novaca za šopingiranje, a autistična Vlada ih ne čuje, dok su svi saborski zastupnici na „školskim prazni­cima". Smiljana Špika Prskalo izrazila je ipak skepsu: „Lijepo je trčati, ali do proljeća tko živ, tko mrtav, jer da je Vlada htjela što napraviti, napravila bi. Oduzeli su nam dostojanstvo - to je jedino što su napravili'.

     Najbrži sudionik je bio jedan od najmlađih članova SUH-a, Zlatko Gregurek iz podružnice SUH-a Donja Dubrava. Drugo mjesto zauzeo je Milovan Vlajsović iz Novog Zagreba, dok je treći na cilj stigao Stjepan Prebeg iz Granešinskih Novaka.    Od žena su najbrže bile Stana Poljanec iz Studentskog Grada, Ivka Pavliša s Črnomerca i Đurđica Novak iz Novog Zagreba. Po­bjednici su dobili medalje i priznanja, a svi trkači su dobili pri­godne majice. Nakon utrke su se sudionici odmarali uz ugod­ne razgovore, čaj i fornete, nadajući se kako će i ovom trkom postići vidljivost u javnosti kako bi se potaknulo poboljšanje socijalnih uvjeta za umirovljenike.

     Ova je trka održana u sklopu 25. obljetnice te nezavisne umirovljeničke udruge, podržana kroz projekt Grada Zagreba. Bez te potpore ne bi bilo majica, forneta i čaja!