UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


 

 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE UPUTIO

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE RH

ANDREJU PLENKOVIĆU

„Premijeru, imate za sve, samo ne za siromašne umirovljenike i starije osobe!“

 

     Ove godine, premijeru Plenković, riječju i djelom pokazali ste koje su skupine u fokusu vašeg interesa. Tako su mirovine po posebnim propisima porasle za 10 posto, od 1.250 kuna povećanja za saborske zastupnike, do 2.500 kuna za umirovljenike s najvišim mirovinama.

     Početkom godine kroz poreznu reformu podigli ste samo mirovine veće od 6.300 kuna, i to za 6 do 3.500 kuna, dok ste onih 600.000 umirovljenika koji imaju mirovine ispod hrvatske linije siromaštva, opet previdjeli. To Vam se i moglo omaknuti, da se isti princip niste nastavili i kasnije.

     Onda ste odlučili da se hitno moraju povećati i proširiti prava svim braniteljima, od kojih je veći dio doista živio od socijalne pomoći, ali ste pri tom skratili potreban staž za umirovljenje i usvojili brojne nove beneficije, čineći to bez potrebne transparentnosti. I opet ste zaboravili one koji su izgradili tvornice, škole, ceste…, sve ono što su branitelji imali čast braniti.

     Radosno ste podržali da se iz hrvatskog radničkog fonda (od povrata dijela mirovina iz zemalja bivše Jugoslavije) isplate dugovanja i povećaju mirovine za 6.800 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, jer ste to obećali jednom zastupniku za njegov glas ili naprosto zato što su vam i oni prioritetniji od siromašnih hrvatskih umirovljenika.

     Sad ste i za novi glas za proračun u radnički mirovinski  fond „udomili“ 3.860 štediša iz bankrotiranog privatnog mirovinskog fonda „Royal“, iako ste to trebali pokriti iz troškova posebne namjene, jer je riječ je o prevarenim radnicima od strane privatnog vlasnika, čiju ste imovinu mogli oduzeti. Odluka teška 45 milijuna kuna godišnje.

     Pozdravljamo što ste odlučili podići bruto minimalnu mirovinu za 5 posto, ali ste pri tom ignorirali zahtjeve umirovljeničkih udruga da se i umirovljenicima uvede minimalna mirovina u visini od 50 posto minimalne bruto plaće. Njih ste ostavili da i dalje skupljaju boce i žive u bijedi, naglasivši tek da ćete im podići mirovine za 2 posto. Pri tom ste pogrešno naveli da je riječ o povišenju mirovina, iako je samo riječ o redovitom usklađivanju prema lošem zakonskom rješenju usvojenom još od Kukuriku vlade. Čak ni model usklađivanja niste prihvatili poboljšati, pa su tako nove mirovine potonula na samo 36 posto prosječne neto plaće. Najniže u regiji, na dnu u Europskoj uniji.

     Svjesni ste, kažete, siromaštva starijih, onih koji preživljavaju sakupljanjem boca i prehranjivanjem iz kanti za smeće, no Vi ste ove godine otvorili javnu kuhinju u Mostaru, a ne u Zagrebu. Drago nam je da je Hrvatska uz svoj narod u Hercegovini, ali nam nije drago da kao premijer Hrvatske niste uz svoje siromašne umirovljenike i starije osobe koji jedva preživljavaju u Hrvatskoj. Ili ih ne vidite i ne čujete, ili ih ne prepoznajete kao svoju glasačku mašineriju, jer bi biste im u protivnom dali makar simboličnu božićnicu uz ove posne blagdane. Zato, premijeru, probudite se i hitno uvedite brane protiv siromaštva – minimalnu mirovinu u visini od 50 posto bruto minimalne plaće i model usklađivanja u 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa. Ako mislite čekati sveobuhvatnu mirovinsku reformu do kraja iduće godine, mnogi će pomrijeti, a drugi će na cestu - porućuje Sindikat umirovljenika u svom priopćenju od 5. prosinca 2017.