UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 


 

 

SINDIKAT UMIROVLJENIKA HRVATSKE UPUTIO

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE RH

ANDREJU PLENKOVIĆU

„Premijeru, imate za sve, samo ne za siromašne umirovljenike i starije osobe!“

 

     Ove godine, premijeru Plenković, riječju i djelom pokazali ste koje su skupine u fokusu vašeg interesa. Tako su mirovine po posebnim propisima porasle za 10 posto, od 1.250 kuna povećanja za saborske zastupnike, do 2.500 kuna za umirovljenike s najvišim mirovinama.

     Početkom godine kroz poreznu reformu podigli ste samo mirovine veće od 6.300 kuna, i to za 6 do 3.500 kuna, dok ste onih 600.000 umirovljenika koji imaju mirovine ispod hrvatske linije siromaštva, opet previdjeli. To Vam se i moglo omaknuti, da se isti princip niste nastavili i kasnije.

     Onda ste odlučili da se hitno moraju povećati i proširiti prava svim braniteljima, od kojih je veći dio doista živio od socijalne pomoći, ali ste pri tom skratili potreban staž za umirovljenje i usvojili brojne nove beneficije, čineći to bez potrebne transparentnosti. I opet ste zaboravili one koji su izgradili tvornice, škole, ceste…, sve ono što su branitelji imali čast braniti.

     Radosno ste podržali da se iz hrvatskog radničkog fonda (od povrata dijela mirovina iz zemalja bivše Jugoslavije) isplate dugovanja i povećaju mirovine za 6.800 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, jer ste to obećali jednom zastupniku za njegov glas ili naprosto zato što su vam i oni prioritetniji od siromašnih hrvatskih umirovljenika.

     Sad ste i za novi glas za proračun u radnički mirovinski  fond „udomili“ 3.860 štediša iz bankrotiranog privatnog mirovinskog fonda „Royal“, iako ste to trebali pokriti iz troškova posebne namjene, jer je riječ je o prevarenim radnicima od strane privatnog vlasnika, čiju ste imovinu mogli oduzeti. Odluka teška 45 milijuna kuna godišnje.

     Pozdravljamo što ste odlučili podići bruto minimalnu mirovinu za 5 posto, ali ste pri tom ignorirali zahtjeve umirovljeničkih udruga da se i umirovljenicima uvede minimalna mirovina u visini od 50 posto minimalne bruto plaće. Njih ste ostavili da i dalje skupljaju boce i žive u bijedi, naglasivši tek da ćete im podići mirovine za 2 posto. Pri tom ste pogrešno naveli da je riječ o povišenju mirovina, iako je samo riječ o redovitom usklađivanju prema lošem zakonskom rješenju usvojenom još od Kukuriku vlade. Čak ni model usklađivanja niste prihvatili poboljšati, pa su tako nove mirovine potonula na samo 36 posto prosječne neto plaće. Najniže u regiji, na dnu u Europskoj uniji.

     Svjesni ste, kažete, siromaštva starijih, onih koji preživljavaju sakupljanjem boca i prehranjivanjem iz kanti za smeće, no Vi ste ove godine otvorili javnu kuhinju u Mostaru, a ne u Zagrebu. Drago nam je da je Hrvatska uz svoj narod u Hercegovini, ali nam nije drago da kao premijer Hrvatske niste uz svoje siromašne umirovljenike i starije osobe koji jedva preživljavaju u Hrvatskoj. Ili ih ne vidite i ne čujete, ili ih ne prepoznajete kao svoju glasačku mašineriju, jer bi biste im u protivnom dali makar simboličnu božićnicu uz ove posne blagdane. Zato, premijeru, probudite se i hitno uvedite brane protiv siromaštva – minimalnu mirovinu u visini od 50 posto bruto minimalne plaće i model usklađivanja u 100-postotnom iznosu povoljnijeg indeksa. Ako mislite čekati sveobuhvatnu mirovinsku reformu do kraja iduće godine, mnogi će pomrijeti, a drugi će na cestu - porućuje Sindikat umirovljenika u svom priopćenju od 5. prosinca 2017.