UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

EKONOMSKA KRIZA I SMRTNOST

Zašto stari sve više umiru

 Piše: Jasna A. Petrović

 

     Kakve su posljedice ekonomske krize i rasta siromaštva starijih osoba po zdravlje i mortalitet starijih osoba? U Hrvatskoj se time nitko ozbiljno ne bavi, a sve promjene u porastu smrtnosti starijih osoba od strane stručnjaka se pripisuju - klimatskim promjenama, hladnoći i gripi zimi i pojačanim vrućinama ljeti. No, je li to doista tako jednostavno?

     Najobičnije razumsko prosuđivanje vodi ka sudu kako s padom ekonomskog rasta dolazi do pogoršanja zdravstvenih uvjeta, a porastom ekonomskog bla­gostanja, do poboljšanja zdravstvenih uvjeta. Postoje brojna istraživanja koja su ekonomsku nestabilnost korelirala s po­rastom smrtnosti, poput Harvey Brenne- ra i C.J. Ruhma. Diljem svijeta, a u Europi osobito u Grčkoj, provedena su brojna istraživanja koja također ukazuju na usku posljedičnu vezu siromaštva i smrtnosti. Hrvatski demografi i specijalisti javnog zdravstva zaostali su u vremenu i kod nas se bitno povećanje mortaliteta, osobito starijih osoba, uopće ne istražuje.

Katastrofična 2015.!

     Kad je 2015. godine zabilježen porast broja umrlih osoba u odnosu na pret­hodnu godinu od čak 6,6%, jer je umrlo 54.205 osoba, najviše još od ratne 1991. godine, dr. Ivan Čipin s Katedre za demo­grafiju zagrebačkog Ekonomskog fakul­teta je izjavio kako analiza pokazuje je da je u prva tri mjeseca te godine došlo do znatnijeg povećanja broja umrlih zbog pojačane incidencije gripe, ali i u srpnju zbog toplinskog vala, koji su najviše po­većali rizik smrti populacije u 70-im i 80- im godinama života, posebno onih s kro­ničnim bolestima.

To što je riječ je o drugom najvećem broju umrlih u posljednjih 70 godina, otkada se vodi civilna evidencija vitalnih događaja nije uglednog demografa po­taklo na širenje mogućih uzročno-posljedičnih veza s ekonomskom krizom. Istina, upozorio je kako visok broj umrlih utječe i na očekivano trajanja života, koje je - prvi put od ratnih godina - tijekom 2015. palo za nekoliko mjeseci u odnosu na 2014. godinu.      Očekivano trajanje života govori o tome koliko bi - temeljem čimbenika mortaliteta - mogao trajati prosječan ži­votni vijek osoba rođenih te godine ako bi trendovi ostali isti. Ta je mjera pokazi­vala da će za dječake rođene 2014. godi­ne očekivani životni vijek biti 77,6 godina, a za djevojčice 80,5 godina. Tijekom 2015. očekivani životni vijek skratio se za četiri mjeseca za muškarce te mjesec dana za djevojčice.

„Crni siječanj"2017.

     Iako je 2016. zabilježen pad broja umrlih osoba u odnosu na katastrofičnu 2015. godinu, tj. na 51.542, ipak je i to vid­ljivo više od broja umrlih deset godina ra­nije (2006. - 50.378 umrlih), kad je Hrvat­ska imala barem pola milijuna stanovnika više. I taman kad se činilo da se situacija popravila, „crni siječanj" 2017. godine je šokirao znanstvenike, ali očito ne i politi­čare, jer o tome šute.

Samo u siječnju je umrla 6.441 osoba - više nego u ijednom mjesecu od 1990. dosad, čak 42 posto više nego lanjskoga siječnja i 35 posto više od prosječnog broja umrlih u siječnju tijekom prote­klih deset godina. Takvu iznimno visoku smrtnost stručnjaci, opet, prije svega pri­pisuju jakoj hladnoći prošle zime te pri­lično jakoj gripi.    Tako će se trend pada očekivanog trajanja života nastaviti i ove godine, a da nikoga posebno ne zaboli glava, niti o tome progovori na naslov­nim stranicama glasila.

Ipak, konačno se smrtnost u javnosti počela stidljivo povezivati s potrebom izrade nove strategije o javnoj skrbi za starije osobe, posebno u području zdrav­stvene i socijalne skrbi, i veću brigu dr­žave za demografiju starijih osoba. Da, konačno je progovorio demograf Čipin, upozoravajući kako je potrebno naglasiti važnost poduzimanja mjera glede javne skrbi za starije u ovo vrijeme kada je go­tovo sva pažnja usmjerena na natalitet, pa tako i Predsjednica Republike Hrvat­ske u svojim upozorenjima o izvanred­nom stanju u Hrvatskoj spominje svako­ga, samo ne i starije i njihovo pojačano umiranje zbog posljedica ekonomske krize koju su upravo oni ponijeli na svo­jim leđima.

Stari se ubijaju sve više

     I diljem Europe se po prvi put nakon 2002., otkad se to prati u EU, intenzivira­lo skraćivanje, a ne produljivanje, očeki­vanog životnog vijeka. Godina 2015. je i za EU bila zabrinjavajuća, jer s očekivanih 83.3 godina za žene, dob smanjena za četiri mjeseca. A trend se nastavlja. No, zanimljivo je uočiti kako je npr. za muš­karce najniža životna dob zabilježena u siromašnoj Litvi (69,2 godina), a najviša u bogatoj Švedskoj (80,4 godine). Ženama je, pak, najkraći život u najsiromašnijoj članici EU - Bugarskoj (78,2), a najviši u socijalno osjetljivoj Španjolskoj (85,8 go­dina). A kad se analizira očekivani životni vijek osoba u dobi od 65 godina, najveći pad je zabilježen u relativno siromašnom Cipru, a najmanji u bogatima Danskoj i Švedskoj. Najkraće će živjeti starije osobe od 65 godina u Bugarskoj (14 godina), a najdulje u Francuskoj (čak 19.4 godina). U Hrvatskoj, na žalost, tek za dvije godine premašujemo Bugarsku.

     Nesporno je kako zbog trenutačne socioekonomske situacije dolazi do ek­spanzije morbiditeta, ali i povećanog broja samoubojstva među osobama starijim od 65 godina. Već sada je jasan indikator to što je udjel te dobne skupi­ne u ukupnom stanovništvu 18,6 posto, dok je njihov udjel u ukupnom broju sa­moubojica čak 40,1 posto. Isti su trendo­vi kod kardiovaskularnih bolesti, za koje istraživanja potvrđuju da su češće među siromašnijim nego u bogatijim slojevi­ma stanovništva, dok ih maligne bolesti muče podjednako.

     Poručimo stoga Uredu Predsjedni­ce Republike i hrvatskoj Vladi kako su naši starci i starice najveće žrtve eko­nomske recesije, jer je svaki treći u zoni siromaštva i socijalne isključivosti, a više od 55 posto umirovljenika ima mirovine niže od prosječne - od samo 2.315 kuna! I tu ne trebaju neke velike statistike: stari umiru od pogoršanih uvjeta života, slabije kvalitete prehra­ne, nedostatnog grijanja, energetskog siromaštva, nedostupnosti lijekova... Stari izumiru.