UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PROTUVLADINA KAMPANJA BANKARSKE INDUSTRIJE

Rođenima '62 dopustite povrat u prvi mirovinski stup!

 

Treba li umirovljenicima drugog stupa država dati 27 posto dodatka na mirovine iz prvog stupa? Ne treba. Treba im ponuditi da imaju pravo (sa svojom ušteđevinom iz drugog stupa) prijeći u prvi stup - ako im je to povoljnije...

     Vlada RH u relativno kratkom vre­menu mora pronaći rješenje za "jedan od najdramatičnijih proble­ma s kojim će se suočiti svi budući umi­rovljenici rođeni 1962. godine i kasnije. Riječ je o tzv. dodatku 27 posto na dio mirovine koji umirovljenici primaju iz pr­vog mirovinskog stupa" - bankarski lobi živahno „stimulira" poznate ekonomske stručnjake i novinare da zastrašuju ro­đene nakon 1962. godine kako im vlast hoće smanjiti mirovine za 27 posto. Laž.

     Točno je da taj dodatak imaju svi umirovljenici koji su ostvarili mirovinu prema općim propisima još od 1999. godine, te da je od 2012. taj dodatak sa­stavni dio mirovine, ali samo onima koji su uplaćivali isključivo u prvi mirovinski stup i to puni iznos od 20 posto mirovin­skog doprinosa.

     Bankarski glasnogovornici kriče kako se „već događa da pojedini novi umirovljenici, rođeni 1962., zbog takvog stava Vlade RH počinju primati drama­tično niže mirovine nego tek nekoliko dana stariji ljudi, a problem bi mogao eksplodirati s valom umirovljenja radni­ka s malom štednjom u 2. stupu koji se očekuje 2019. godine".

     Vladu se optužuje kako „iz nepozna­tog razloga ima namjeru buduće fiskalne uštede realizirati na teret budućih umi­rovljenika tako što će im ili ukinuti do­datak 27 posto ili tako što će arbitrarno smanjivati taj dodatak od generacije do generacije ili od pojedinca do pojedinca".

 Kako ukinuti dodatak kojega nema

     Ali, kako se može nekome ukinu­ti dodatak, ako ga nikad nije ni dobio; ako je zakonski bilo precizirano da će ga dobiti isključivo umirovljenici „iz pr­vog stupa", a k tome, taj je dodatak od 4 do 27 posto uveden da bi tranzicijski premostio prijelaz s deset najpovoljnijih godina za odlazak u mirovinu na cijeli radni staž: Riječ je o strukturalnoj mjeri, koja je trebala smanjiti i razlike između tzv. starih i novih umirovljenika nastale i pogrešnim izračunom prve aktualne vri­jednosti mirovine.

Kad resorni ministar Pavić kaže da nema žurbe, već treba započeti "sni­manjem" generacija od 1962. godine, te eventualno kroz projekcije kreirati cjelovito rješenje, gotovo da bismo mu rado dali podršku. No, na žalost, čekanje nije rješenje. Točnije, riječ je zapravo o drugom mirovinskom stupu za koji tre­ba pronaći reformsko rješenje. Riječ je o promišljanju strategije izlaska iz ob­vezatnog drugog stupa u dobrovoljni, kako su to učinile Poljska, Mađarska, Slo­vačka, Češka, Slovenija, a za koji mjesec Rumunjska. Postojeći model obvezat­nog drugog mirovinskog stupa pokazao se problemom, a ne rješenjem problema opstanka mirovinskog sustava.

     Drugim riječima, kao što se već u dva navrata otvorilo vrata drugog miro­vinskog stupa za povratak u prvi, zašto se to opet ne bi učinilo i omogućilo da Slavko Mitrović iz Pule slobodno izabe­re hoće li svoju ušteđevinu iz drugog stupa prenijeti u prvi stup i imati miro­vinu od 4.950 kuna, koliko bi dobio da je plaćao doprinose samo u prvom stu­pu. Umjesto, toga kao štediša u drugom stupu dobit će mirovinu iz prvog stupa od 3.500 kuna, a drugi stup mu je dodi­jelio 400 kuna. I tako je naš Slavko zbog spretnih bankara „popušio" tisuću kuna mjesečno, kao što će i svi drugi koji su bili prinuđeni zbog godine rošenja pri­hvatiti štednju u prvom i drugom stupu.

     Pa, gospodo na vlasti, budite pošteni i umjesto da iz radničkog mirovinskog fonda oduzmete nezasluženih 27 posto i to date umirovljenicima drugog stupa, čime biste samo prikrili ogromne gubit­ke i casino igrice četiriju obveznih miro­vinskih fondova u stvarnom vlasništvu inozemnih banaka, vi lijepo pošteno i hitno, bez čekanja, omogućite i ge­neracijama 1962. i 1963. da prijeđu sa svojim novcem u prvi stup i tamo primaju pošteno zarađenu mirovinu. Nemojte ih uvjeravati da je kriva država, ministarstvo, vlada, već im dopustite da za iste novce odaberu ono što je bolje za njih. Nemojte preko njih sanirati svo­je gubitke zbog promašenih investicija.

I, na kraju, samo će se ponoviti ono što se već zna: da će oni koji štede i u drugom mirovinskom stupu imati i za trećinu niže mirovine. Potvrđuju to i dosadašnji „prijelazi", jer od 130.000 umirovljenika kojima je omogućeno da prijeđu u prvi stup, u drugom stupu je ostalo samo 150 umirovljenika. Zašto? Zato jer bi u protivnim imali mirovine bitno niže nego iz prvog stupa. Ostali su samo oni koji su imali tri do sedam puta veće plaće od prosječne. Pa dajte zau­stavite tu muku, i pretvorite obvezatni stup u dobrovoljni, a umirovljenicima drugog stupa omogućite da sami oda­beru, kako su učinile druge zemlje koje su uvele takav mirovinski stup.

Jasna A. Petrović