UVODNA RIJEČ
Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!
Piše: Jasna A. Petrović
Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijalno osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umirovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!
Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.
S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem dodatka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.
Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.
Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mirovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?
A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve novac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.
Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale neviđenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opasno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.
Web stranice naših podružnica
Piše: Biserka Budigam, psihologinja
U proljeće ćemo se rugati koroni
Rekla mi je prijateljica s kojom sam razgovarala i dogovarala sastanak grupe prijatelja iz doba kad smo još radili. Prošlo je od prethodnog susreta više od deset godina. Složile smo se da sada nije vrijeme za to i zaključile - kad smo već čekali toliko godina, čekat ćemo do proljeća. Jutros otvaram novine i gle čuda - veliki naslov „Cijepljenje se može očekivati u proljeće". Znamo da moramo preživjeti dugu hladnu zimu. Korona ostaje tu pored nas i u ovo godišnje doba. Živjet ćemo i dalje vrijeme nemoći i neizvjesnosti.
Sve je počelo daleko od nas, ali nažalost ubrzo je postalo naša stvarnost. U početku gotovo svi smo vjerovali da to nije ipak tako strašno. Nitko nije obolio u našoj blizini i ljudi su se tješili da se to događa samo nekom drugom. Ljeto je prošlo brže nego ikada. Broj oboljelih je bivao sve veći i veći svugdje u svijetu, osim u Kini odakle je sve i krenulo. Virus je ušao u domove za starije osobe i tada je smrtnost naše generacije postala svakodnevna pojava. Mladi su produžili svo-...
Baklje društvenog nemara
Živjeli smo relativno mirnu starost do početka ove godine. Tada su se počele pojavljivati vijesti da se u Kini pojavio neki novi virus za koji za sada nema adekvatnog cjepiva. Tješili smo se i pomalo mislili kako će Kinezi brzo naći cjepivo, a i Kina je daleko. Vrlo brzo virus je stigao do Italije, ali mi smo mislili da će biti dovoljno pripazimo li na ponašanje, dok Talijani ne nađu cjepivo. Odmah je uočeno da je virus do sada nepoznat, da je najsmrtonosniji za starije osobe, ali da je moguće izbjeći prenošenje bolesti izbjegavanjem bliskih kontakata. Sada već sve znamo o koroni. Predugo traje privikavanje na novo normalno.
Treba prihvatiti novi način života u stalnoj izolaciji jer je jedino sigurno ako se ne ostvaruju kontakti sa zaraženima. Problem koji se javio bio je kako zaštititi starije osobe. Naglašavano je kako najviše treba paziti na domove u kojima su grupno smještene. Ipak virus je ulazio u domove za stare i nemoćne, osobito one u privatnom vlasništvu.
Prošetao je tako kroz desetak domova i pokazalo da je većina domova nije imala dozvole za smještaj onoliko starijih koliko ih je tamo boravilo....
Panika prestala, a korona ostala
Proživjeli smo prva tri mjeseca života s koro- navirusom. Nije nam bilo lako jer nismo bili pripremljeni na pojavu Covida-19. Znali smo da je smrtnost veća unutar naše populacije, da još nema adekvatnog lijeka ni cjepiva. Osnovan je Republički stožer čiji su članovi najbolji epidemiolozi, koji su svakodnevno objavljivali broj novozaraženih i broj umrlih. Nabavljena je potrebna oprema za pojavu većeg broja zarazom obuhvaćenih osoba. Danas su naša svakidašnjica stroge mjere smanjenih komunikacija i zabrana javnih okupljanja i ograničen rad potrebnih javnih službi. Onima koji su bili u kontaktu sa zaraženima određivala se samoizo- lacija. Tako smo uspješno preživjeli ta prva tri mjeseca. Bili smo po broju zaraženih i broju umrlih na tisuću stanovnika među najboljim zemljama na svijetu.
I onda je došao novi val. Najave i prognoze govorile su da će biti blaži, da će virus oslabiti pa se očekivao i manji broj oboljelih. Stroge mjere su morale što prije biti ublažene zbog turističke sezone, ali i zbog normaliziranja javnog i osobnog života....
Napetosti ne popuštaju
„Mladi su postali agresivni jer smatraju da zbog starijih osoba gube pravo na život i zabavu koju zaslužuju"
Prije dva mjeseca prihvatili smo nove oblike ponašanja i sadržaj naših aktivnosti prilagodili„novom normalnom". Nadali smo se da će uskoro biti bolje, da će se vratiti neki potisnuti oblici ponašanja. Očekivali smo odmor od napetosti. Mladi su jedva dočekali zaslužene praznike od zbunjujuće nastavne godine i prihvatili rezultate bez obzira na želje. Neki su smatrali da sada imaju pravo na nerealizirana maturalna putovanja i ljetna uzbuđenja. I gle sad: ludi provodi na moru i „partijanja" u noćnim klubovima doveli su do povećanja broja zaraženih Covidom-19, a što je značilo skraćenje radnog vremena istih ili ograničenje broja prisutnih.
Počelo je dugo očekivano ljeto i vrijeme godišnjih odmora. Epidemiološka situacija bila je zadovoljavajuća u odnosu na mnogo drugih zemalja i prevladala je ponovno radost. Hrvatska je tako postala poželjna zemlja za mnoge turiste. Pogrešna je bila percepcija dobre epidemiološke slike koja je bila rezultat prilagođenog, vrlo strogog ponašanja. Mnogi su se opustili, zaboravili na maske i držanje određene distance. Mladi su se prepustili ludostima ljeta i odjednom se počela srozavati naša dobra epidemiološka slika....
Vrijeme neizvjesnosti kao „novo normalno"
Nakon dva mjeseca svi smo znali njen lik - oblik vjenčića i stručni naziv COVID-19. Saznali smo da je to sezonska bolest, a suhi zrak u grijanim prostorijama jedan je od glavnih faktora širenja bolesti. Također smo saznali i da je velik broj zaraženih u Kini i da tako postoji znatna prokuženost, pa su se optimisti ponadali da će se razviti kolektivni imunitet ili imunitet krda. Pesimisti su naglašavali da se vrlo brzo širi kapljičnim putem, da nema adekvatne terapije i da uglavnom umiru starije kronično bolesne osobe. Najednom je i kod nas zavladala ozbiljna zabrinutost jer se bolest naglo proširila i u našem okruženju, u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj i nešto umjerenije u ostatku Europe.
Za nas je dan D bio „crni petak", 13. ožujak, kad je službeno proglašena karantena. Zatvorili smo granice. Imali smo i prve bolesne osobe koje su došle s privremenog rada iz Italije. Državni stožer je svakodnevno u 14 sati informirao javnost o broju novoza- raženih osoba. Strogo se vodilo računa da se poštuju sve upute stožera o ponašanju bolesnika, ali i korištenje zaštitne opreme u javnom prostoru. Zabranjena su veća okupljanja. Djeca su imala nastavu putem interneta. I kod nas su počeli bolesnici umirati, najviše oni starije dobi i kronični bolesnici. Bolest se probila u nekoliko domova umirovljenika gdje je smrtnost bila značajno veća nego u normalnoj populaciji. Ipak, imali smo daleko manje oboljelih, ali i umrlih nego većina zemalja u našem okruženju....