UVODNA RIJEČ
Vitez na drvenom konjiću
Piše: Jasna A. Petrović
Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i ministrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te potpredsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, povećane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svojoj stranci i njezinoj Vladi.
I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!
Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovjeka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječnu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.
Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mirovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.
Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernicima.
Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i recitiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani fenomen političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.
Web stranice naših podružnica
Piše: Biserka Budigam, psihologinja
Umirovljenici, glasajte na europskim izborima!
Ova je godina započela s najavom izbora za predstavnike u Europskom parlamentu. Političke stranke su ozbiljnije počele pisati o temama koje bi trebalo ovoga puta definirati, koje bismo trebali predstaviti u Europskom parlamentu i tražiti njihovu realizaciju. Izbori će se održati 26. svibnja.
Iako postoji nekoliko stranaka koje okupljaju umirovljenike nijedna ne ide samostalno na izbore, pa i predsjednici tih stranaka nisu baš javno demonstrirali i naglašavali probleme koje bi trebalo rješavati u okviru EU. Još nije definiran sadržaj umirovljeničkih zahtjeva i problema koje bi trebalo riješiti u mandatu koji slijedi, a niti su se glavne stranke potrudile pojasniti svoju agen- du za starije glasače. Primjerice, moto izborne kampanje HDZ a je „Hrvatska za generacije", ali ipak je nedefinirano odnosi li se to na generacije koje dolaze ili na dobne generacije (mladi, stari) koje su tako različite. Baš se ne vidi da su posvetili posebnu pozornost starijima. Ni oni, niti SDP-ovci koji se sada odriču Mrsićeva naslijeđa, ali i dalje čuvaju još gore naslijeđe Vidovića, nisu se posebno potrudili oko umirovljenika. Bandić je poznat po socijalnoj osjetljivosti za starije građane Zagreba, ali u predstavljanju svoje liste je preskočio tu generaciju...
Korizma je
Gotovo svakoga dana susretnem nekoga tko me pita čega sam se odrekla u ovo korizmeno vrijeme. Najveći šok je za vjernike kad kažem da se ničega nisam odrekla. Nastaje minuta šutnje, neugoda sugovornika i znam da misli otprilike ono što bi svakome prvo palo na pamet: „to mi treba kad sam znatiželjna". Odmah prekidam gromoglasnu šutnju i pokušam objasniti. Ja se neću zavjetovati da ću se nečega odreći tijekom korizme. Sebi sam obećala i zavjetovala se da ću se više družiti s unučicom, da ću posjetiti jednu moju tetu, bolesnu i staru, s 90 i koju godinu. I ne samo da ću je posjetiti samo ja, već ću u posjet povesti moju unuku i kćerku. Znam da će je to usrećiti i da ćemo jedno poslijepodne provesti u ugodnom razgovoru i sjećanjima na naše drage koji nisu živi. Podijelit ćemo uspomene i na trenutak će oni biti tu, s nama. Naravno, u posjet ćemo joj donijeti obaveznu kavu i nešto voća....
Gdje je vrijeme sretnijih umirovljenika?
Umirovljenici su se dobro zabavljali na dočeku Nove 2019. godine u velikom broju svojih udruga ili kod kuće, u društvu prijatelja. Ponetko nije imao sreću da se zabavlja, pa mu je uz televizor prvu čestitku uputio neki od voditelja programa, a bilo je i onih koji su iz bolesničke postelje brojili posljednje trenutke stare. Bez obzira na mjesto i vrijeme ulaska u 2019., svatko je sam sebi zaželio dobro ili samo malo bolje zdravlje i dostojanstveniji život, a to je značilo i malo bolju mirovinu. Poznata je čestitka umirovljenika: „Želim ti puno sreće i mirovine veće." Nitko sigurno nije razmišljao u tim trenucima o novoj mirovinskoj reformi. I tako je bilo samo do 2. siječnja, kada je na snagu stupila nova mirovinska reforma. Tada je nastalo otrežnjenje...
O veljači, Valentinovu i ljubavi
Odahnuli smo. Prošao je najozloglašeniji mjesec. Tjedan dana prije njegova početka započeli smo s proslavama i trošenjem novca. Trebalo je darivati sve u obitelji, prijatelje, suradnike, pa i najbliže susjede. Peglali smo kartice da i sebe nagradimo novom toaletom, cipelama, pa i novim mirisima. Razmišljali smo - naradili smo se, stariji smo godinu, pa red je da i sebe počastimo. Nakon dugih tridesetak dana počeli su stizati računi. Obećali smo si u tim trenucima da ćemo biti oprezniji u trošenju novca, ali... Evo novog izazova.
Veljača je najkraći mjesec u godini, ali dani su sve dulji. U mome vrtu su upravo procvale visibabe, to znači da je i proljeće blizu. A onda ono najvažnije - stiže Valentinovo, Dan zaljubljenih. Dobro je to da imamo svakog mjeseca barem jedan dan za neko slavlje, za opuštanje, za bijeg od pomalo grube stvarnosti, za ljubav i za nadu...
Prošao je crni petak...
Prošao je „crni petak" i sada dolazi najveseliji dio godine. Dolazi mjesec radosti i veselja. Kod nas još nije pošteno ni zaživio taj „crni petak". Možda zapravo imamo i više crnih petaka tijekom godine, pa nas ovaj toliko ne privlači. Možda još nismo navikli da jedan crni petak u godini može biti jako dobar i blistav ako uhvatimo dobar popust i „obogatimo se" blistavim novim ruhom za jako malo novca. Osim ako nismo praznovjerni pa držimo da nam petak nije dobar dan...