UVODNA RIJEČ
Vitez na drvenom konjiću
Piše: Jasna A. Petrović
Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i ministrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te potpredsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, povećane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svojoj stranci i njezinoj Vladi.
I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!
Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovjeka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječnu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.
Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mirovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.
Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernicima.
Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i recitiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani fenomen političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.
Web stranice naših podružnica
Piše: Biserka Budigam, psihologinja
Učini nešto za svoju generaciju
U posljednje vrijeme dolazi mi sve više bezvoljnih ljudi. Ne znaju ili ne žele znati što bi sami sa sobom. Moji brojni prijatelji posustaju u svojim aktivnostima, a i sama sebe nerijetko uhvatim u razmišljanju bi li odustala od svojih, već davno zacrtanih planova.
Na pitanje kad su se počeli tako osjećati, gotovo nijedan ne zna odgovoriti. Uporno ponavljaju kako više ne vjeruju sami sebi i sumnjaju da su u stanju postići ono što bi željeli. Kao argument spominju i svoje prijatelje koji im savjetuju da ne preuzimaju aktivnosti za koje nisu sigurni da će uspjeti, jer će im biti teže kad zakažu....
Novu godinu treba dočekati u dobrom društvu...
Početak je prosinca, a svi već planiraju kako će, gdje i s kim „uploviti” u, eto nam već 2017. godinu. Raspravljaju, dogovaraju, predlažu i često se vrlo teško i najčešće u posljednji trenutak odlučuju kamo i s kim će provesti tu najluđu noć kako bi je se što duže sjećali. Pitaju i traže savjete. Prošle se Nove godine neki ne vole ni sjetiti, jer je bilo dosadno društvo, loša glazba, a i nove cipele su ponekog žuljale i tako sada treba sve bolje organizirati. Drugi se sjećaju nekih davnih provoda s radošću, ali i s tugom....
Sličan se sličnome veseli
Izbori su prošli, ali se još nismo vratili u normalnu svakodnevnu životnu kolotečinu. Još uvijek čekamo formiranje nove Vlade. Još uvijek preslagujemo, brojimo, prebrojavamo i nagađamo koga bismo željeli u novoj Vladi, a koga ne bismo.
Iz „umirovljeničkih” stranaka izabrana su dva kandidata, tako da sami ne bi mogli imati famozni saborski klub. Jedan od njih je, kao vjerojatno nezavisni zastupnik, odmah odlučio prijeći u klub druge stranke. Neki bi rekli kako je prevario birače. Izabran je kao nepoznato ime i prezime samo zato jer je bio na listi svoje stranke, odnosno koalicije, i pitanje je bi li prošao da je bio nezavisan. No, koga briga za to? Naravno, njega najmanje. On je sebe osigurao, a onima kojima se kleo da će zastupati njihove interese, umirovljenicima - kako bude. Možda se sjeti nekog zahtjeva kojeg su postavljali umirovljenici, ali zatreba li novom „gazdi” da glasa protiv, on će to učiniti....
Doktore, ne mogu spavati!
Odavno pamtim jedan od brojnih stereotipa o starijim ljudima, a taj je da ne mogu dobro i kvalitetno spavati, da se noću često bude i da potom teško ponovno utonu u san, da kratko spavaju (prosječno 4 do 5 sati), da „jedva čekaju da svane” i da se bude umorni i mrzovoljni. No, to je doista samo jedan od stereotipa, jer prema nekim statistikama, tek 30 posto ljudi doista pati od nesanice i oni zatraže savjet liječnika. Nesanica (lat. insomnia) je češća pojava kod žena, a učestalost se povećava s godinama, no ne možemo je smatrati samo poremećajem (ili bolešću) sna starijih osoba. Individualne razlike su velike - od laganih nesanica do spavanja samo po dva, tri sata tijekom noći.
U posljednje vrijeme u Psihološko savjetovalište SUH-a Zagreb došlo je desetak osoba koje su, pored ostalih problema, navodile i probleme spavanja. Istovremeno, poznajem mnogo starijih osoba koje noću gledaju televiziju jer su same zaključile da ne mogu spavati, ili pišu i traže neke podatke po internetu, jer još uvijek rade nešto korisno ili još žele mnogo toga naučiti. Isto tako kažu da ne mogu noću spavati, ali da zato to nadoknade tijekom dana. Oni su zapravo zamijenili „dan za noć”, odnosno tijekom 24 sata odspavaju 5 do 6 sati, što je dovoljno za našu dob. No, sjetimo se ponekad naše „zločeste” djece (a sada unučadi) koja su isto tako znala zamijeniti „dan za noć”, spavala su po danu, a noću nas budila.
Dakle, ne smijemo zaboraviti da je za našu dob dovoljno 5 do 6 sati kvalitetnog sna. Stoga, ako ste noću spavali samo 4 sata, a onda ste poslije ručka „prilegli” i odspavali još dva sata, ispunili ste „normu” za taj dan. Ne zaboravite zbrajati sva spavanja tijekom dana! Ipak, spavanje noću, u „komadu” 6 ili više sati najbolje je i liječnici ga preporučuju, ali za to treba biti poprilično „discipliniran” i odoljeti gledanju televizije do kasno u noć....
Joj, opet izbori!
Tko o čemu, a ja opet o parlamentarnim izborima nakon nepune godine dana. U pravilu, kada izlazimo na izbore, mirni smo četiri godine, no ovoga puta nismo bili te sreće. Priznat ćete da svaki izbori u našim prostorima izazivaju velike i burne rasprave - danima uvjeravamo jedni druge o tome da je upravo sada vrijeme da izaberemo one koji će nam osigurati bolje životne uvjete, koji će provesti neke reforme i preko noći nam osigurati, ako ne blagostanje, a onda barem puno bolji život nego što je do sada bio i svi navijamo, naravno, za one koji su po nama upravo ti za koje treba glasati.
Ovo su izbori s najkraćom kampanjom, koja je započela javnom raspravom, sučeljavanjem (nakon mnogo godina) predsjednika najvećih političkih stranaka HDZ-a i SDP-a, Andre- ja Plenkovića i Zorna Milanovića. Oba predsjednika jasno su i sažeto, zbog ograničenog vremena, odgovarala na postavljena pitanja, a i odgovori, pa čak i na pomalo provokativne izjave, bili su kontrolirani i umjereni. Vidjelo se da ni jedan licem u lice, ne želi prvi započeti koristiti neprimjerene riječi. Na pitanja su odgovarali sigurno i uvjerljivo pa su njihovi birači bili zadovoljni. Svatko je za „svoga” predstavnika smatrao da je bio bolji.
Objektivniji slušatelji zamijetili su slabosti i jednog i drugog i ipak pomalo zlurado inzistirali na nekim odgovorima ili dodatnim tumačenjima. Mislim da će do kraja kampanje ipak, mada uljuđeno, doći do izražavanja većih neslaganja, ali i do grubljih riječi. I eto, Andrej Plenković kategorički je izjavio da do velike koalicije neće doći, a i pomalo ironično dodao da ukoliko Most dobije relativnu većinu, on prihvaća da premijer bude Božo Petrov....