UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Umirovljenici, hajdemo na odmor!

 

     Imaju li starije osobe pravo na godišnji odmor? Većina ljudi će na to pitanje odgovoriti da su umirovljenici i starije osobe stalno na odmoru, pa da je to zapravo stalno prisutno i kori­šteno pravo. A s druge strane zli jezici će postaviti pitanje od čega bi se to umirovljenici i starije osobe trebali odmara­ti „kada cijele godine ništa ne rade, samo se zabavljaju i ne znaju što bi sa svojim slobod­nim vremenom".

     Stvarnost i svakodnevica umirovljenika i starijih osoba možda je tijekom godine po­nekad dosadna i neispunjena aktivnostima, pa baš zbog toga imaju potrebu za promjenom. I starije osobe imaju potrebu za nekim novim doživljajem, novom životnom avanturom. Također imaju mnogo sjećanja iz minulih dana o željama za nekim „izgubljenim" susretom, potrebom da vide nove kraje­ve, upoznaju nove ljude, njiho­ve običaje i kulturu.

     Podsjetit ću da veći dio umirovljenika i starijih osoba aktivan tijekom godine, vo- lontiraju u udrugama, rade na crno ili još uvijek žive u obite­lji s djecom i unučadi. Tko nije doživio i aktivno živio svakod­nevne obveze baka i djedova prema unucima i prema zapo­slenoj djeci, taj nije ni spoznao što je zapravo ne samo ispu­njen, nego i „prepunjen" dan aktivnostima i obvezama (koje su često teže i od nekadašnjih obveza na radnom mjestu). To su umirovljenici koji bi možda često zamijenili takav način ži­vota drugačijim, ali nisu u mo­gućnosti. Mlađi članovi obitelji nemaju vlastiti stan, nisu stalno zaposleni i zbog potrebe žive kako žive. Starije osobe imaju male mirovine pa si ne mogu priuštiti zasebni smještaj i djeci ostaviti stan ili kuću.

     Oni koji imaju vikendice ili kako neki novi „zavidnici" govore „oni koji imaju nekret­nine iz prošlog sistema", imaju se gdje odmarati. Ali, gle sada jada, oni moraju opet biti na usluzi unucima i djeci, jer su oni zapravo ti kojima je potre­ban odmor. Dio njih prisiljen je spavati u improviziranim pro­storima, na pomoćnim ležaje­vi ma ili s unucima, jer sve što se može iznajmiti treba iskoristiti i tako zaraditi i nešto novca od „turizma"

     Neki umirovljenici aktivno rade i tijekom turističke sezo­ne. Nedavno sam slušala priču jedne, još uvijek dobro držeće umirovljenice, koja je rekla da radi kao kuharica u jednom pansionu na moru i da za 3-4 mjeseca zaradi više od godiš­nje mirovine.

     Više od 80 posto umirovlje­nika nema sredstava da si or­ganizira godišnji odmor, ne sa­njaju više o „odmoru iz snova", već o odmoru koji bi im unio malo više radosti i zadovoljstva u ionako sivu svakodnevnicu. Često žele samo otići u neko lječilište ili toplice da „poprave" svoje zdravstveno i psihofizičko stanje, da pobjegnu u neki ve­driji i veseliji svijet. No, tu se su­očavaju s manjkom novca, gu­bitkom energije, depresijom...

     Kao što je mladima potre­ban godišnji odmor, isto je tako potreban i starijim osobama. Potreban im je aktivan odmor. Netko će se možda zapitati što je to zapravo „aktivan" odmor za starije osobe. Sadržaj od­mora mora biti drugačiji nego za mlade ljude, ali nužno je ko­ristiti odmor, odnosno odmak od cjelogodišnjeg, već unapri­jed određenog i organiziranog načina života. Vrijeme je to kada starije osobe odlaskom na more, promjenom sredine, podneblja i klime, mogu„osna- žiti" ne samo svoje fizičko, nego i psihičko stanje. Aktivno­sti svakako moraju prilagoditi sebi.    Ljetovanje je silno važno jer je to doba godine kad su to­plina i sunčana svjetlost „pravi pomoćnici" za podizanje život­ne radosti i entuzijazma za bo­lji, ljepši i sretniji život.

     Starije osobe ne smiju za­boraviti svoje godine, ali ni svo­je zdravstveno stanje. Nužni preduvjet za sretno ljetovanje je savjetovanje s liječnikom pri­je samog odlaska, ali i s članovi­ma obitelji kako ne bi došlo do pogoršanja zdravstvenog sta­nja ili povreda zbog nerealnih želja ili neadekvatnih aktivno­sti, neprilagođenih dobi, vre­menu i mogućnostima. Narav­no, ne treba nužno ljetovati na moru.

Planine ljeti imaju svojih draži. Netko tko ne podnosi vi­soke temperature zbog zdrav­stvenih tegoba, tko ne voli kupanje i „prženje" na suncu, uživat će u prohladnim jutrima i šetnjama planinskim stazama, slušajući jutarnji pjev ptica. Gledat će zadivljeno oblake ili noću slušati jednolično udara­nje kiše o prozorska okna. Hra­briji i znatiželjniji idu i u nešto više planine, na ledenjake, gdje i ljeti ima i snijega i leda, ali uz proljetne temperature. Važno je da ne pretjerate u šetnjama, da ne zalutate na nepoznatim prostranstvima, ne koristite neprikladne staze, da se ne osamljujete i udaljavate jer sve to može završiti „neslavno", a možda i pogibeljno.

     Vaša je obitelj potekla sa sela? Tamo možda više nema članova vaše uže obitelji, ali postoje možda grobovi vaših predaka, pa možda boravkom tamo vratite dio prošlog vre­mena, sjetite se nekog jarca koji vas je uplašio kad ste imali 5 godina i kad ste ljeto provo­dili kod bake. Vratite se, vrijedi pokušati biti malo retro-znati- željan.

     Velik dio naših umirovljeni­ka nema dovoljno mogućnosti za organizirano ljetovanje, pa koriste jednodnevne odlaske na kupanje na more ili u topli­ce. Cijena takvih izleta je od 80 do 150 kuna. što ovisi o udalje­nosti, cijeni ulaznice ili obroka. Ipak sedmodnevni odlazak je nešto skuplji i stoji od 700 do 1000 kuna, a osobe s malim mirovinama za to šparaju cijelu godinu.

     Oni koji imaju mirovine od kojih svaki mjesec mogu ušte­djeti po 200-250 kuna ili zarade koju kunu „na crno", odlaze u proljeće ili jesen (izvan turistič­ke sezone) na„godišnji odmor" u trajanju 7-10 dana u toplice ili na more, za što koriste po­godnosti ugovora koje njiho­va udruga, poput Sindikata umirovljenika Hrvatske, sklapa s ciljem poboljšanja kvalitete života umirovljenika i starijih osoba.

     Umirovljenici i starije osobe moraju imati ljetni odmor, mo­raju se na trenutak odmaknuti od svakodnevnog ritma i uči­niti nešto samo za sebe. Prema svojim mogućnostima. U aktiv­nostima ne smiju pretjerivati jer je za „pokazivanje mišića" prošlo je vrijeme.

 

Lipanj 2017