UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Za svakog je sreća nešto drugo

 

     Danas počinjem dan sretna! Pisat ću o sreći! Tako sam odlučila. Zato jer sam ovih dana intenzivno razmišljala o sreći!

     Odlučila sam kako ću na Dan sreće svim dragim osobama poželjeti sreću, podijeliti tisuću zagrljaja ljudima koje osobno neću moći ni zagrliti, jer žive da­leko od mene, u nekom drugom gradu. Željela sam ih podsjetiti svojom čestitkom na davne za­jedničke sretne dane!

     Nekoliko dana ova moja že­lja da usrećim drage ljude, živje­la je u meni i činila me sretnom. Došao je taj dan, došao i prošao, a ja nikome nisam poželjela sre­ću... Pitate se zašto? Odgovor je vrlo jednostavan! Zaboravila sam toga dana da je osvanuo Dan sreće... I bila sam u najbo­ljem društvu koje sam mogla poželjeti i bila sam silno sretna.

     Danas i vas želim podsjetiti da je ove godine prošao i za vas Dan sreće. Sada i da se želite pri­sjetiti jeste li tog dana bili sret­niji nego inače, teško će vam to „poći za rukom".

     Međunarodni Dan sreće proglašen je 20. ožujka 2012. godine Rezolucijom Ujedinjenih Naroda za koju su glasale 193 zemlje članice. U obrazloženju odluke stoji - „cilj je povećanje svijesti o važnosti potrage za srećom i dobrobiti svjetskog stanovništva s obzirom na to da je potraga za srećom temeljni ljudski cilj". Rezolucija nadalje preporučuje pravilan i uravnote­žen gospodarski rast koji se te­melji na održivom razvoju, iskor­jenjivanju siromaštva, poticanju sreće i blagostanja svih naroda.

     „Stoga se pozivaju sve ze­mlje članice i druge međuna­rodne i lokalne organizacije da se udruže u promoviranju na­vedenih ciljeva, te da kroz svoje djelovanje upućuju i obrazuju javnost radi podizanja svijesti o važnosti sreće, odnosno obilje­žavanju Međunarodnog dana sreće", stoji u rezoluciji. Iz ovog djelomično citiranog obrazlože­nja UN-a o važnosti proglašenja Međunarodnog dana sreće mi­slim da nam sreća sada izgleda manje romantična i dalje od na­šeg ljudskog poimanja sreće.

     Definirati sreću, kao i sve druge emocije, za psihologiju je veliki problem. Emocije (osjeća­ji) su zapravo „naš odnos prema nekome ili nečemu". Svatko od nas je poseban, a posebni su i naši doživljaji sebe samoga, ali i drugih ljudi. Moja sreća kad vidim neku osobu, posve je dru­gačija, i kvalitativno i kvantita­tivno, od sreće ostalih prisutnih promatrača, jer sam u svoj emo­cionalni doživljaj unijela ranije stečene stavove i spoznaje o toj osobi.

     I zato je za svakog od nas sreća nešto drugo. I to je do­bro. Isti događaj, npr. druženje uz glazbu, za svakoga od nas je drugačiji doživljaj sreće. Netko će biti sretan jer će tu susresti svoju simpatiju i s njom otple- sati nekoliko plesova. Drugi će, pak, biti jako nesretan jer nje­gova simpatija ne mari za njega i pleše s drugim. Za nekoga je sreća novi automobil, a za dru­goga to nije. Bili bismo nesretni kad bi „svoju sreću" mjerili u od­nosu na druge. Zna se da je „ne­čija sreća - tuđa nesreća". Znamo i onu staru poslovicu „svatko je kovač svoje sreće". I doista je tako! Ako želite imati automobil isti kao vaš susjed, a za to nema­te novaca, svakoga dana bit ćete sve nesretniji. Dakle, najčešće sami odlučujemo hoće li neki doživljaj za nas biti sretan ili ne­sretan, ili barem koliku će sreću izazvati u nama.

     Svatko od vas može uprav­ljati svojom srećom ako živi u sadašnjosti i stvarnosti u sugla­sju sa svojim mogućnostima. Mnogi ljudi bi bili manje nesret­ni da u životu postavljaju sebi ostvarive ciljeve. Svakoga dana svatko može biti nesretan ako si postavlja neostvarive ciljeve i ako živi u „nekom prošlom živo­tu" ili kako bismo zaključili - živi u prošlosti i od sjećanja.

     No, nije lako biti sretan. Umi­jeće življenja ne daje svima istu mudrost kako naučiti biti sretan. No, psiholozi pomažu ljudima da nauče biti sretni, da nasto­je prilagoditi svoje ponašanje i želje stvarnim mogućnostima. Upravo je to važno za našu dob. Starije osobe su često nesretne, jer opadanjem naših psihofizič­kih sposobnosti, ne možemo postizati sve ono što smo mogli ranije. Doživljaj sreće moramo tražiti u malim stvarima i mo­ramo si ciljeve postavljati mno­go realnije u odnosu na prošlo vrijeme i ne pokušavati „biti onaj stari".

     Neke istočnjačke religije u os­novi svoga učenja imaju i zadatak ljude činiti sretnima. Takav učinak imaju joga vježbe za osjećaj sre­će. Neki su stručnjaci rekli da je dovoljno učiniti osam zagrljaja dnevno da bismo bili sretni. Po­kušajte, ništa ne košta, a možda ipak pomogne! I Tako sam dana nakon Dana sreće došla na jedno druženje i prišla mi je kolegica i rekla „Daj da te zagrlim, danas je Dan sreće." Mislila sam da sam ja upamtila krivi datum, ali nisam je ispravljala, prihvatila sam grljenje i tako je odmah postalo veselije u grupi, jer su se i drugi počeli grli­ti. Svi smo se smijali i pogledavali imamo li dvije različite čarape, jer je i to jedan od ludih običaja uz Dan sreće.

     Najgori mogući oblik težnje za srećom je bijeg u nestvarni svijet alkohola ili droge. Stanje stvarne nesreće uvjetovane ne­sretnim slučajem u životu, oso­bito za našu generaciju (smrt bračnog partnera, zlostavljanje u obitelji, neizlječiva bolest) može izazvati i duševne poremećaje (anksioznost, depresija) koje tre­ba liječiti. Ponekad je dovoljna psihološka pomoć i savjetovanje, a nekad trebaju i lijekovi pomoći da prevladamo poremećaj. I vri­jeme nam pomaže da prevlada­mo „nesretni trenutak" i da opet budemo sretniji, a na kraju opet i sretni.

     Sreća ipak utječe i na naše fi­zičko zdravlja. Sreća kod ljudi iza­ziva i hormonske promjene (koje se mogu i egzaktno mjeriti), jer se povećava koncentracija tzv. „hor­mona sreće" - serotonina i endor- fina. Jeste li primijetili da sretni ljudi izgledaju ljepše?

     Prije pisanja ovog teksta pita­la sam 20-ak ljudi iz moje okoline što je za njih sreća i ni jedan od­govor nije bio ni približno sličan drugome. Dakle bilo je tu od­govora od onih općenitih, stan­dardnih „sreća je zdravlje, djeca, prijatelji, mir i sl.", a jedan me izne­nadio i pomalo rastužio „umrijeti u svome krevetu, mirno zaspati zauvijek i nastaviti sanjati o ne­kom boljem životu".

     Sreća je u nama, samo je treba živjeti! To nije parola, to treba biti svakodnevna potreba! Ako je bu­dete dovoljno željeli, ona će biti uvijek uz vas.