UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

Joj, opet izbori!

 

     Tko o čemu, a ja opet o par­lamentarnim izborima na­kon nepune godine dana. U pravilu, kada izlazimo na izbo­re, mirni smo četiri godine, no ovoga puta nismo bili te sreće. Priznat ćete da svaki izbori u na­šim prostorima izazivaju velike i burne rasprave - danima uvjera­vamo jedni druge o tome da je upravo sada vrijeme da izabere­mo one koji će nam osigurati bo­lje životne uvjete, koji će proves­ti neke reforme i preko noći nam osigurati, ako ne blagostanje, a onda barem puno bolji život ne­go što je do sada bio i svi navija­mo, naravno, za one koji su po nama upravo ti za koje treba gla­sati.

     Ovo su izbori s najkraćom kampanjom, koja je započela javnom raspravom, sučeljava­njem (nakon mnogo godina) predsjednika najvećih političkih stranaka HDZ-a i SDP-a, Andre- ja Plenkovića i Zorna Milanovića. Oba predsjednika jasno su i sa­žeto, zbog ograničenog vreme­na, odgovarala na postavljena pitanja, a i odgovori, pa čak i na pomalo provokativne izjave, bili su kontrolirani i umjereni. Vidjelo se da ni jedan licem u lice, ne že­li prvi započeti koristiti neprimje­rene riječi. Na pitanja su odgova­rali sigurno i uvjerljivo pa su nji­hovi birači bili zadovoljni. Svatko je za „svoga” predstavnika sma­trao da je bio bolji.

     Objektivniji slušatelji zamijeti­li su slabosti i jednog i drugog i ipak pomalo zlurado inzistirali na nekim odgovorima ili dodatnim tumačenjima. Mislim da će do kraja kampanje ipak, mada ulju­đeno, doći do izražavanja većih neslaganja, ali i do grubljih riječi. I eto, Andrej Plenković katego­rički je izjavio da do velike koali­cije neće doći, a i pomalo ironič­no dodao da ukoliko Most dobije relativnu većinu, on prihvaća da premijer bude Božo Petrov.

Ustaše, partizani, „jugonostalgičari”.

     Opredijeljenost za dvije naj­veće političke stranke, za HDZ i SDP, gotovo je trajna upravo kod umirovljeničke populacije. Naime, svi oni koji su u „komu­nističko” vrijeme otvoreno odla­zili na vjerske obrede smatraju da su bili praćeni i da je to bilo zabranjeno. Sigurno je bilo tak­vih sredina.

     Oni racionalniji, koji su se pri­lagodili mjestu i vremenu, oni koji su tolerirali režim koji je tada vladao u Jugoslaviji, oni koji su ateisti ili agnostici, ljudi koji drže da su dobro i mirno živjeli, pa i danas s nostalgijom govore o tim vremenima, takvi više soci­jalne i lijeve orijentacije, glasaju za SDP.

     No, u pravilu ni jedni i drugi često ne poznaju program svoje stranke, čak ni onaj dio koji se odnosi na prava umirovljenika, već načelno HDZ-ovi birači una­prijed glasaju za HDZ, jer sma­traju da su oni istinski domoljubi koji vole Hrvatsku, da im je obi­telj svetinja, kao i nedjeljna misa (iako ima i među njima bivših članova KPJ). Za SDP-ove bira­če govore da su „komunjare” (ia­ko danas već većinu čine oni ko­ji nikad nisu bili članovi komunis­tičke partije), da ne vole Hrvat­sku, da su „jugonostalgičari”, da brane Tita koji je najveći „zloči­nac i progonitelj Hrvata” ili imaju sumnjiva krvna zrnca. Takvi još uvijek vode rat između ustaša, četnika i partizana.

Ovoga puta barem za sada, „ratove” ostavljamo povijesti i povjesničarima.

Nova iznenađenja?

     Na prošlim parlamentarnim izborima iznenađenje je bila po­java mnogih mlađih nezavisnih kandidata s vrlo sličnim progra­mima, koje su već djelomično provodili u svojim lokalnim sre­dinama, gdje su obnašali duž­nosti gradonačelnika ili su bili istaknuti društveno angažirani pojedinci. Organizirali su se, uskladili svoje programe i kre­nuli trećim putem, uvjereni da mogu biti „most” između lijeve i desne opcije, da mogu utjecati na brze promjene prema druga­čijim mjerilima, da se može upravljati državom kao lokal­nom sredinom.

     Naravno da su bili svjesni da ne mogu prihvatiti nikoga od „starih”, za njih nepodobnih vođa, pa su za premijera prihva­tili menadžera koji nije imao is­kustva u politici. Za njih će sada glasati opet mlađi birači, koji že­le stručnjake za pojedine resore u politici, jer vjeruju da uz politi­ku trebaju na rukovodećim pozi­cijama biti i stručniji pojedinci. Dio starijih će vjerojatno odusta­ti zbog opreza iz prošlogodišnjih izbora i potražit će, možda čak i poimence, te preferencijalnim glasovima pokušati uključiti ne­koga sposobnog, koji se već do­kazao u svom stručnom radu. Ali sada se javljaju i neke nove stranke nastale iz udruga, zbog iskustva koje su stekle u praktič­nom radu, bolje rečeno u borbi za ostvarivanje svojih prava, kao što je primjerice bila udruga „Franak”. Ima i nekih drugih stra­naka pomalo čudnih imena „Pa­metno”, „Sasvim mala stranka”. Osobno mislim da nije isto raditi u udruzi ili u političkom okruže­nju, pa se na taj način možda iz­gube brojni dragocjeni glasovi birača.

Birajmo naše predstavnike!

     Isto tako, javljaju se i nove koalicije. Došlo je do nekih pres- lagivanja. Od koalicija najviše obećava ona gradonačelnika Mi­lana Bandića, koji je kao novog koalicijskog partnera dobio na­ma poznatu umirovljeničku stranku Blok umirovljenici zajed­no s Milivojem Špikom na čelu, a koji je na prošlim izborima bio članom Domoljubne koalicije. S njime smo kao udruga razgova­rali i prije prošlih, ali i uoči ovih izbora, te se pokazao kao dos­ljedan u zastupanju interesa um­irovljenika. Hrvatska stranka umirovljenika je uobičajeno u Milanovićevoj koaliciji, s čudnim potezom da su kao svog kandi­data istaknuli bivšeg Predsjedni­ka Republike Mesića. A taj nika­da nije rekao ni riječ o umi­rovljenicima.

     Za koga glasati? Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske zatražile su očitovanje najvećih parla­mentarnih stranaka na zahtjeve umirovljeničkih udruga koje zas­tupaju interese 1,2 milijuna hr­vatskih glasača. Zahtjevi su ono što umirovljenici moraju prepoz­nati, podržati i na temelju toga glasati. Važno je birati s razlo­gom, a ne zbog ideoloških krite­rija. Ovo nisu izbori za ustaše i partizane, već za bolje mirovine i kvalitetno javno zdravstvo. Vri­jedi pokušati birati, a ne samo glasati!