UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Zašto se svađamo?

     U posljednje vrijeme ljudi oko mene postali su svadljiviji nego što su bili ranije. Ne znam imam li ja drukčiju percepciju ili je to doista sve prisutnija pojava u komunikaciji. Promatrala sam malo pozornije ponašanje kole­ga, prijatelja, ali i ljudi u tramva­ju, na tržnici, u susjedstvu i zak­ljučila: opća društvena klima u posljednje je vrijeme frustriraju- ća za većinu ljudi.

     Iznenađenje na parlamentar­nim izborima, formiranje nove vlade, očekivanje programa re­formi, najavljeno poskupljenje dopunskog zdravstvenog osigu­ranja za 30 posto, porast mirovi­na za skromnih 0,46 posto. Za­tim, tu su osobni i obiteljski pro­blemi vezani za probleme za­pošljavanja mladih, neredovnu isplatu plaća, odlazak u mirovi­nu, osobito invalidsku ili prijev­remenu, preniske mirovine, ne­dostatak novaca, dugove, ovr­he... Sve to izaziva nemir i ljudi su često neadekvatno, svađa­lački reagirali na najmanje iza­zove.

Niži prag tolerancije

     Zapravo, nisu se promijenili ljudi, već su se povećali emocio­nalni pritisak i nezadovoljstvo, što je izazvalo neprilagođene reakcije - ljudi postaju svadljiviji. Prag tolerancije naglo postaje niži, a sukobi sve češći i žešći. I vrijeme utječe na ponašanje lju­di.

     Dosadna kiša pada danima, jutarnje sivilo kvari naše rspolo- ženje, vlaga u zraku lagano mo­či našu odjeću, oblaci nam „sje­li" na glavu i pritišću tjeme, a moramo ustati i pokrenuti se. Sve se urotilo protiv nas!

     A zatim, u pun autobus, koji danas i griju, ulazi kontrolor i gle čuda, na prvom sjedištu mladić nema kartu. Počinje razgovor, pristojno i mirno razgovaraju, autobus staje na stanici i mladić pokušava izaći, ali se kontrolor ispriječio i nastavlja se sve žeš­ća svađa. Dolazi do uzajamnog naguravanja, a padaju i prvi glasni komentari. Putnici u auto­busu su podijeljeni. Nove svađe. I svi kao da su jedva dočekali da i oni „riješe" svoje jutarnje frus­tracije i da reagiraju na neutral­nom terenu, jer ako se posvade sa šefom posljedice će biti teže.

     Eto i moga jutra. Zaspala sam, pa sam morala žuriti. Ni­sam popila ni kavu, a kćerka mi se obratila neugodnom opas­kom i omalovažavajućim tonom. Na takvu primjedbu u „normal- noj“ situaciji ne bih ni reagirala, ali zbog povećane frustracije prigovorila sam joj neadekvatno i tada je nastala prava svađa. Kćer je bila nervoznija nego ina­če zbog nemira njene kćerkice i tako je iz jedne bezazlene pri­mjedbe nastala prava svađa.

Krivi je stari namještaj

     Svađamo se različito, zbog raznih razloga, drukčije - od pri­like do prilike, različitim intenzi­tetom, jer nismo isti sada i su­tra, ali niti okolnosti nisu iste. Pa ni osobe s kojima se svađamo, niti povodi svađe! Ukratko, ništa nije isto! Kad smo umorni sklo­niji smo svađanju, pa „teške i važne razgovore“ treba odgoditi za neka bolja, mirna vremena i raspoloženja.

Jedna moja prijateljica mi je rekla da njena kćerka, koja već dugo traži posao, prije odlaska na razgovor popije tabletu za smirenje, jer se od „silnih“ raz­govora koje je prošla, boji da ni­je zadovoljila potencijalne pos­lodavce zbog nedovoljne pribra­nosti.

     Znam i jednu ekipu adminis­trativnih djelatnika, koji se vrlo često, jako burno i bučno svađ­aju. Djelomični razlog tome je skučeni prostor, stolovi su sti- ješnjeni, relativno je mračno i uvijek je upaljena rasvjeta i to neonska, koja zbog blještavila ljude čini bljedolikima i sve to povećava netolerantnost jednih prema drugima. Različite su do­bi, različitih svjetonazora, razli­čitog stupnja obrazovanja, razli­čitog materijalnog i obiteljskog statusa. Rade slične poslove, ne i jednako odgovorne, pa su i primanja tome prilagođena. Svakodnevne svađe se pone­kad pretvore u osobna vrijeđa­nja.   Šef nije prisutan stalno, već povremeno i kad se žale jedna na drugu, on im kaže da su svađe normalna pojava u ma­lom kolektivu, a osobito među ženama.

Pretjerana samokontrola

     Svakako, šef nije u pravu. Možda bi žene bolje radile da samo malo urede svoj radni prostor, ali i da šef iznese dio arhivskih dokumenata drugdje iz ionako malog prostora, pro­mjeni rasvjetu i „izbaci“ neki ne­potrebni dio namještaja?   Dakle, i radni prostor djeluje na svadlji- vost i stupanj žestine svađe.

     Može li netko biti svadljiv po prirodi? Dio našeg ponašanja je naučen tijekom života. Ponašati se - učimo cijeloga života. Uči­mo svjesno, ali i nesvjesno. Mo­ja kćerka već mi je nekoliko pu­ta prigovorila što sam je kao djevojčicu učila toleranciji i po­pustljivosti, a danas smatra da se ponekad u životu trebala agresivnije, pa čak i svadljivije, ponašati i agresivnije boriti za svoja prava. Ja ne mislim tako. No, najvažnije je znati da dva čovjeka nisu ni približno slična po svojim osobinama ličnosti, kao što ni pojedinac nije isti svakoga dana i u svakom okruž­enju.

     Svadljivost nije pozitivna osobina, a svađe ne rješavaju konflikte i probleme, nego ih često i produbljuju. Ipak, pos­vađajte se od vremena do vre­mena, makar i s bračnim dru­gom, prijateljicom ili prijateljem, kako ne biste “puknuli“. Opet, stalno se kontrolirati vrlo je teš­ko, a i nakupljanje napetosti i frustracija vodi nas ponekad u neka bolesna stanja stresa. Savjeti stručnjaka su ponekad upravo „trebate se s nekim do­bro posvađati" da biste uživali u mirenju.