UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

Umirovljenici: Udruge VS stranke

Mogu li umirovljeničke udruge pritisnuti umirovljeničke stranke da se udruže?

     Utvrđen je dan izbora za novi saziv Sabora RH, a to znači i formiranje no­ve Vlade. Umirovljenici su u ovo vrijeme predizbornih aktiv­nosti i izbornih kampanja rado spominjani partner i sugovor­nik. Ali, umirovljenici nisu do­voljno snažni da samostalno krenu u izbornu utrku. Jedan od glavnih razloga je njihova nehomogenost i nejedinstvenost stavova.

     Prije svega, umirovljenici su svjetonazorski nehomoge­na skupina. Zbog nagomilanih iskustava tijekom života veza­ni su uz dva suprostavljena bloka koji danas dominiraju, bolje rečeno uz dvije stranke - HDZ i SDP. Ako krenemo u procjenu rezultata izbora pre­ma rezultatima predizbornih anketa sigurno je da će ove dvije stranke (sa svojim koali­cijskim partnerima) uzeti za­jedno najmanje 60 posto gla­sova. Do sada su u Sabor bili izabrani predstavnici samo 14 stranaka, odnosno jedino je bila neovisna lista don Ivana Grubišića. Treba naglasiti da je samo jedna umirovljenička stranka bila u Saboru i to jer je na izborima bila u koaliciji s SDP-om.

     Za bolje razumijevanje pro­blema navest ću podatak da u ovom trenutku u RH ima regis­triranih 129 stranaka, a od to­ga broja 18 je stranaka um­irovljeničkog sastava. Narav­no, uglavnom su to stranke s malim brojem članova i uglav­nom su (da mi se ne zamjeri) „sateliti“ velikih stranaka, ali u svome imenu imaju „stalešku pripadnost" umirovljenicima.

     Na sastancima udruga koje imaju značajni broj članova (veće su nego sve umirovlje­ničke stranke zajedno), često se čuju zahtjevi da se svi um­irovljenici udruže u jednu starnku i da tako na izborima dobiju veći broj zastupnika u Saboru, a to znači i barem jed­no mjesto u Vladi. Tada bi više opravdanih zahtjeva umirovlje­nika bilo prihvaćeno i ne bismo u ovom trenutku bili svjedoci naglog, sve većeg siromaše- nja upravo umirovljenika i sta­rijih osoba, jer prosječne miro­vine sve su niže u odnosu na prosječne plaće, a potrebe starijih su sve veće zbog naru­šenog zdravlja i zbog potrebe za tuđom njegom i pomoći.

     Umirovljenici se u udruge učlanjuju zbog organiziranog korištenja slobodnog vremena, bijega od usamljenosti i zabav­nih sadržaja, te primjerenih ci­jena za zajedničke izlete i lje­tovanja, ili odlaska u lječilišta, ali i zbog pružanja pomoći u lokalnoj zajednici osamljenim i nepokretnim starijm osobama.

     S druge strane umirovljenici su osobe koje imaju veliko ži­votno iskustvo i koji su tijekom života izgradili svoju političku opredijeljenost i svoje političke svjetonazore koje sada teško mijenjaju.

     Svjedoci smo da se uz sva­ku „čisto" polititičku koaliciju veže uglavnom samo jedna umirovljenička stranka. Naime, gotovo nikad umirovljenici ne gledaju samo dio programa političkih stranaka koji se od­nose na njihova prava i njihove zahtjeve, već je to u drugom planu, a važnije je je li stranka „lijevo" ili „desno" orijentirana. Možda smo i mi krivi za takvu podjelu na samo dva bloka. Možda nismo dovoljno sprem­ni prihvatiti potrebne promje­ne zbog osobnih stavova, a ne zbog programa stranaka.

     Katkad zapravo još uvijek vodimo neke stare ratove iz prošlosti. I prenijeli smo to na dio mladih! Onda se čudimo njihovim podjelama, neznanju i isključivosti.

     Zatim, tu je i problem što mi stariji još nismo savladali lekci­ju iz domoljublja. Nije to samo ruka na srcu kad svira himna, to je trajna ljubav u našim srci­ma, to je nemjerljiva odanost i ponos, to je rad i red. Domolju­blje nije poza, već potreba.

     Ponekad umirovljenici pois­tovjećuju članstvo u udrugama s članstvom u političkoj stran­ci. Namjerno sam rekla - u udrugama i samo jednoj poli­tičkoj stranci, jer svaki građa­nin RH može biti članom neko­liko, pa čak i desetak udruga prema svojim interesima i po­trebama, a u skladu s njihovim sadržajima i onime što pružaju svojim korisnicima. Međutim, pojedinac može biti član samo jedne političke stranke.

     Umirovljenike često zbunju­ju i koalicije. Znam da neki um­irovljenici, iako su npr. članovi Hrvatske stranke umirovljeni­ka, koja je koalicijski partner SDP-a, glasaju za HDZ. Ili, pak, ako na glasačkom listiću piše Stranka umirovljenika ne­ki članovi Hrvatske stranke umirovljenika njima daju glas, smatrajući da je to isto. Eto, može zbunjivati i sličnost ime­na stranaka, ali su to ipak dvi­je različite stranke, s različitim programima.

     Na kraju vam želim savjeto­vati - ako ste član neke stran­ke i u cjelosti prihvaćate njen program, bilo bi pošteno da to potvrdite svojim glasom, ali ne zaboravite da time prihvaćate i program koalicije u kojoj je va­ša stranka, pa malo bolje pro­čitajte njen program.

     Sada mnoge političke stran­ke prezentiraju umirovljenič­kim udrugama svoje programe pa pokušajte i u udrugama or­ganizirati konstruktivne razgo­vore o programima kako biste dobili doista kvalitetna i bolja rješenja za svoje probleme.

     Gotovo sve umirovljeničke političke stranke kao cilj nagla­šavaju poboljšanje materijal­nog stanja i položaja um­irovljenika, ali neka obećanja su možda iznad realnih mo­gućnosti. Ili, neke su stranke u zadnji trenutak promijenile sta­vove ili „bandijeru", pa su upa­le u prvu koaliciju koja ih je htjela. Događa se i da neke koalicije na brzinu osnuju svo­je prigodne umirovljeničke udruge samo za izbore - neka se nađe.

     Živi bili, pa vidjeli tko će po­bijediti! Zajedno smo jači!