UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

   

Panika prestala, a korona ostala

 

     Proživjeli smo prva tri mjeseca života s koro- navirusom. Nije nam bilo lako jer nismo bili pri­premljeni na pojavu Covida-19. Znali smo da je smrtnost veća unutar naše populacije, da još nema adekvatnog lijeka ni cjepi­va. Osnovan je Republički stožer čiji su članovi najbolji epidemiolozi, koji su sva­kodnevno objavljivali broj novozaraženih i broj umr­lih. Nabavljena je potrebna oprema za pojavu većeg broja zarazom obuhvaće­nih osoba. Danas su naša svakidašnjica stroge mjere smanjenih komunikacija i zabrana javnih okupljanja i ograničen rad potrebnih javnih službi. Onima koji su bili u kontaktu sa zaraženi­ma određivala se samoizo- lacija. Tako smo uspješno preživjeli ta prva tri mjese­ca. Bili smo po broju zaraže­nih i broju umrlih na tisuću stanovnika među najboljim zemljama na svijetu.

     I onda je došao novi val. Najave i prognoze govorile su da će biti blaži, da će vi­rus oslabiti pa se očekivao i manji broj oboljelih. Stroge mjere su morale što prije biti ublažene zbog turističke se­zone, ali i zbog normalizira­nja javnog i osobnog života.

     Obitelji su već pomalo željele živjeti normalnije, družiti se s okolinom i pri­jateljima. „Novo normalno" još je uvijek obilježeno restrikcijama. Svi su mislili da će i dalje stizati tek jed­noznamenkasti brojevi no- vozaraženih po danu. Naža­lost, stvarnost je iznevjerila očekivanja mnogih. Već u prvom tjednu popuštanja mjera i prestanka svakod­nevne kontrole pokazalo se da se broj obuhvaćenih zarazom odjednom udese- terostručio. Mislili smo da će ovaj broj izazvati veću paniku među ljudima i da će ponovno umanjiti komu­nikaciju u javnom prostoru, no pokazalo se suprotno. Sada se „novo normalno" što se tiče novozaraženih znatno brojčano povećalo. Ljudi više ne prate svakod­ nevno broj novozaraženih. Prije su svi točno znali broj oboljelih, a sada, provjerila sam to kod „običnih" ljudi različite dobi, to redovito prati tek dvadesetak posto njih. Ipak, polovica umirov­ljenika u svakom trenut­ku zna izrecitirati koliko je dnevni danak koroni, oni su još uvijek osjetljiviji.

     Sada su još svi jako opu­šteni bez obzira na dob, pa čak i na vlastito zdrav­

stveno stanje. Ipak, većina starijih se pridržava liječ­ničkih uputa o obveznom nošenju zaštitnih maski u javnom prijevozu, ali mladi to vrlo rijetko čine. U po­četku su vozači upozoravali putnike na ulazu, ali sada i oni polako odustaju. Stra­ha od javnog prijevoza ima pa mnogi odlaze na posao pješice. Na odlazak i dola­zak s posle gube po sat vre­mena, dok bi javnim prije­vozom trajalo upola manje. Boje se zaraze zbog osoba koje u javnom prijevozu ne nose zaštitne maske. Mno­go ljudi ne koristi liftove u javnom i poslovnom pro­storu, ne kupuju ništa što nije dobro zapakirano, neki su razvili čitavu strategiju o izuvanju obuće prije nego ulaze u stambeni prostor, pa do skidanja i zračenja odjeće koju su imali prili­kom izlaska.

     Mislim da sada moramo biti ozbiljniji i odgovorniji, kako zbog sebe, tako i zbog drugih ljudi. Popuštanje propisanih mjera ne smije­mo zlorabiti. Ovo je sada to novo vrijeme koje će traja­ti najmanje do pronalaska adekvatnog cjepiva. Mora­mo se naučiti živjeti s novim izazovima bez panike i pri­hvatiti već dobro poznatu parolu „ništa nas ne smije iznenaditi".

     Većina stanovnika Hrvat­ske već je zaboravila na po­tres, ali ne i Zagrepčani koji su stradali i koji još uvijek imaju nemiran san. Tlo još uvijek podrhtava, a oni koji ne mogu stanovati u ošte­ćenim objektima i ne znaju kada i da li će se uopće vra­titi u oštećeni objekt, najvi­še pate.

     Iza nas su izbori. Nema panike. Preživjeli smo po­tres, živimo s koronom, a izdržali smo i izbore. Samo hrabro.