UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

   

Vrijeme neizvjesnosti kao „novo normalno"

 

     Nakon dva mjeseca svi smo znali njen lik - oblik vjenčića i stručni naziv COVID-19. Saznali smo da je to sezonska bolest, a suhi zrak u grijanim prostorijama jedan je od glavnih faktora širenja bolesti. Također smo saznali i da je velik broj zaraženih u Kini i da tako postoji znatna prokuženost, pa su se optimisti ponadali da će se razviti kolek­tivni imunitet ili imunitet krda. Pesimisti su naglašavali da se vrlo brzo širi kapljičnim putem, da nema adekvatne terapije i da uglavnom umiru starije kronič­no bolesne osobe. Najednom je i kod nas zavladala ozbiljna zabrinutost jer se bolest naglo proširila i u našem okruženju, u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj i nešto umjerenije u ostatku Europe.

     Za nas je dan D bio „crni pe­tak", 13. ožujak, kad je službeno proglašena karantena. Zatvorili smo granice. Imali smo i prve bolesne osobe koje su došle s privremenog rada iz Italije. Državni stožer je svakodnevno u 14 sati informirao jav­nost o broju novoza- raženih osoba. Strogo se vodilo računa da se poštuju sve upute stožera o ponašanju bolesnika, ali i korište­nje zaštitne opreme u javnom prostoru. Zabranjena su veća okupljanja. Djeca su imala nastavu putem interneta. I kod nas su počeli bolesnici umirati, najviše oni starije dobi i kronični bolesni­ci. Bolest se probila u nekoliko domova umirovljenika gdje je smrtnost bila značajno veća nego u normalnoj populaciji. Ipak, imali smo daleko manje oboljelih, ali i umrlih nego veći­na zemalja u našem okruženju.

     Gotovo je svaka država na­pravila vlastiti koncept obrane od bolesti. Pojedine su zemlje postavile različite pristupe u pogledu izolacije. Neke su se države odlučile prilagoditi i dio poslova odgoditi, a zaposlenike ostaviti kod kuće; drugi su ra­dili od kuće kako bi se smanjio socijalni kontakt i spriječio veći broj zaraženih. Neke zemlje su odlazak na posao stavile kao obvezu pa su imale daleko više oboljelih, a tako i umrlih. Smatrali su da će tako zadržati ekonomsku stabilnost, a isto­vremeno i da će se u populaciji razviti kolektivni imunitet.

     Neki su smatrali da se pri­silnim izolacijama krše ljudska prava ili zatvaranjem tvrtki pravo na rad. Mlađim ljudi­ma teško je palo zadržavanje u kući. Frustracije ljudi su bile jako velike. Mnogi su potražili liječničku pomoć. Starije osobe s kojima sam održavala kontakt imale su traumatična iskustva u izolaciji u domovima umi­rovljenika, jer posjete nisu bile dopuštene zbog ugrožavanja života. Drugi su živeći u višečla- nim obiteljima svakodnevno bili na neki način zlostavljani od mlađih članova. Samci su se teško snalazili. Podijelila sam sigurno preko 150 savjeta, a to je potrebno i sada (možda čak i više) kad su gotovo sve stvari, od obiteljskih odnosa do javnih komunikacija, drugačije determinirane.

     Većina onih koji su stra­dali u potresu još uvijek nisu saznali kad i kako će početi obnova njihovih oštećenih objekata. Kako tlo još uvijek nije mirno, stariji i bolesni vrlo traumatično doživljavaju i naj­manje podrhtavanje tla. Znam već desetak osoba koje imaju značajno povećan kolesterol i šećer, a velik broj ima pore­mećen san. Nekima su nakon procjene stanja objekata novi česti slabiji potresi pogoršali stanje objekta. Nestrpljivi su i frustrirani jer još uvijek nitko nije reagirao na njihove žalbe na prvu procjenu. Još kad se tome pridoda pandemija koronavirusa, nije im lako. Najviše bojazni donosi im spoznaja o dobi koju svi naglašavaju. Doka­zano je da osobe starije od 70 godina u malom broju prežive bolest. Zbunjuju nas i zabrinja­vaju stavovi koji su prisutni u nekim zemljama prema starijim osobama. Tako su u Švedskoj navodno oboljelim osobama starijim od 70 godina umjesto terapije protiv COVID-19 odre­đivali palijativnu skrb (skrb i terapija za terminalno bolesne, umiruće). Morfij umjesto respi­ratora. Navodnoje zbog toga pokrenuta istraga.

     U Hrvatskoj su ukinute stroge mjere, no i dalje sva­kodnevno imamo vijesti o broju oboljelih i umrlih od korone kod nas i u svijetu. I dok se čini da je naša zemlja pri kraju s borbom protiv korone, u nekim zemljama tek sad je dostignut vrhunac. Granice smo otvorili za stanovnike deset zemalja jer planiramo iskoristiti mo­gućnost da pružimo šansu da poduzetnici iskoriste ljeto za povratak dijela turista, ali i za rad u poljoprivredi i drugim granama kako bi osigurali za­pošljavanje ljudi. Ali i kod nas su stroge upute za starije od 65 godina, ne smiju na svadbe, krstitke, pričesti.

     A mi Suhovci idemo nasta­viti družiti se, izlaziti u prirodu, na izlete prema preporukama liječnika. Neke navike iz vreme­na karantene su se zadržale. Sve svoje potrebe moramo prilagoditi„novo normalnim" prilikama. Moramo naučiti nove oblike ponašanja. Sjetite se ko­liko ste vremena proveli u kući i koliko ste prijatelja vidjeli pa nastavite sada samo malo br­žim tempom. Obavite liječničke preglede koji su vam potrebni i pripremite se za eventualne nove karantene.      Sjećajte se s ljubavlju i radošću vremena pri­je pojave korone, ali shvatite da nema više apsolutnog povrat­ka na staro.      Zapravo svakoga dana bilo je novo, ali sada će biti možda još složenije novo. Proživjeli smo vrijeme u kojem je živjela s nama parola „ništa nas ne smije iznenaditi". Sada je izazov malo složeniji. Živimo „novo normalno".