UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Koliko dugo traju prijateljstva

 

     Ljudi se vrlo često pi­taju koliko dugo traju prijateljstva. Najčešće na početku prijateljevanja ne znamo, a možda ni ne želimo kvariti radost raz­mišljanjem o tome kada će i kako završiti.

     Često smo samo zane­seni novim prijateljem ili prijateljicom i zadovolja­vamo se trenutnim sta­njem jer želimo da tako što duže traje. Nitko nika­da na početku ne razmišlja da to mora trajati do kraja života.

Život nam na početku nudi mogućnost izbora, a nakon određenog vreme­na imamo osjećaj da neka prijateljstva traju duže vremena, da nas ispunja­vaju nekim novim osjećajnim dimenzijama i da nam postaju potreba.

     Kad prijateljstvo dugo traje čini nam se da je prijatelj prava osoba za pomoć i da će naše prijateljstvo trajati do smrti jednoga od nas. Mislimo da nema razloga (a mož­da ga mi i ne vidimo) da sumnjamo u dugogodiš­nje prijateljstvo. No onda se, kao mojoj prijateljici, jednoga dana dogodi da nakon bezazlene nedogovorene intervencije u slobodno vrijeme njenog sina, stigne pismo kako je kraj njihovom prijatelj­stvu, kako se uopće usu­dila njenom sinu davati neke zadatke. Prijateljica je ostala iznenađena ova­kvom reakcijom i ne zna se nositi s tim problemom. Žao joj je jer prijateljice su više od 40 godina. Povu­kla se i odgovara kratko na nove poruke.

     Nijedna još nije učinila prvi korak da razjasne ne­koliko problema. Prvo tre­baju pokazati želju da i da­lje žele biti prave, iskrene prijateljice i da je upravo veličina ljudi u analizira­nju i rješavanju problema u komunikaciji, priznanju vlastite pogreške te nasta­viti prijateljstvo kao prije nesporazuma.

     Prijateljstvo zahtijeva mnogo strpljenja i razumi­jevanja. Nije lako biti ne­čiji dugogodišnji prijatelj jer svako prijateljstvo nas oplemeni i emocionalno nagradi ako doista aktivno živimo prijateljstvo.

      Ne treba imati stotine prijatelja na kratke sta­ze i na trošenje površnih emocija. Nazvala bih ih „prijateljstvima u prolazu" pa ponekad doista prođu usput, kako i dođu. Čo­vjek može u životu imati samo nekoliko pravih pri­jateljstava koje dugo tra­ju i koja su iskrena i koja traže ljubav i pažnju, ali je isto toliko i uzvraćaju. Tu dobijemo upravo onoliko koliko uložimo.

Kad nas takav prijatelj napusti jako smo tužni jer postoje prijatelji koji s nama prožive i naš dio ži­votnog puta i na kraju se pitamo kako dalje.

     Ja imam dvije prijate­ljice iz gimnazijskih dana. U ono vrijeme, u našoj do­movini „iza željezne zavje­se" pošle smo u klasičnu gimnaziju, kao djevojčice malo starije od 10 godi­na, pa onda provele osam godina do velike mature, učeći latinski i francuski, starogrčki, povijest umjet­nosti; otplesavši maturalni ples u Glazbenom zavo­du, pa preko maturalnog putovanja po Italiji s po­sebnim boravkom tjedan dana u Rimu koji je te go­dine bio domaćin Olim­pijskih igara, stigli do Po- mpeja i Napulja i natrag, sve do ispita zrelosti 1961. godine.

     Naših osam zajednič­kih godina proživjele smo intenzivno i od djevojči­ca postale zrele i ozbiljne djevojke i svaka je pošla na svoj fakultet i dalje u život. Prorijedile smo dru­ženja i živjele svaka svoj profesionalni put i obitelj­ski život.

     Nismo ostale živjeti u istome gradu, ali prijatelj­stvo je tinjalo i trajalo tako u sjećanju, prostoru i vre­menu četrdesetak godina.

     Nakon odlaska u mi­rovinu opet smo zajedno. Prijateljstvo je izdržalo sve te silne godine, gotovo pola stoljeća, a svakako više od pola prosječnog ljudskog života i uvjere­na sam da ćemo izdržati do samog kraja sačuva­ti naš vedar duh i radost življenja, iako već i bole­sti posjećuju naše dane. Prijateljstvo će pratiti nas do nekog našeg konca. I na kraju, bile smo i ostale različite i samo svoje, ali prijateljstvo je pobijedilo i drži nas na okupu. Zato, čuvajte svoja prijateljstva!