UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Stare li nam jednako duh i tijelo?

 

     Početkom listopada 2019. godine održana je kon­ferencija pod naslovom „Živjeti starost", u okviru koje je organizirana panel diskusija pod naslovom „Estetika stare­nja". U raspravi su sudjelovali eminentni stručnjaci koji se bave estetskom kirurgijom i koji imaju mnogo iskustva i potrebnog znanja. Među nji­ma je tako bio vrhunski liječ­nik, facijalni kirurg s više od 25 godina radnog iskustva, liječ­nica, specijalistica dermatove- nerologije i laserska kirurginja, radijska voditeljica, „plus age" manekenka i model te mladi istraživač, stručni suradnik na Odsjeku za sociologiju Filozof­skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Voditeljica je u uvodu ra­sprave naglasila kako je ova tema vrlo interesantna i treba o njoj razgovarati, jer je sada u društvu sve više naglašen kult mladosti, a sve više i če­šće i diktat ljepote i mladosti. Stvarnost je već sada drugačija s obzirom na činjenicu da duže živimo i mijenjamo se, ali čini nam se da su prethodne gene­racije brže starile od nas. Djelo­mično tome pomažu bolji rad­ni uvjeti, kraće radno vrijeme i svakako sve razvijenija koz­metička industrija. Pogled u jednu generaciju ovisi i o broju starijih ljudi. Velik broj djece i mladih unutar generacije sam po sebi odaje dojam mladosti.

     Ali do sada su nekako za­jedno starjeli i naše tijelo i naša ljepota, i naša „duša" i naš um. Možda je to bio samo privid. Jer naš duh ne mora starjeti usporedno s tijelom. Nekad nas bolest dohvati bez najave i zaskoči, pa iako imamo npr. 50 godina, tijelo je odlučilo biti staro 70. Nagla promjena u po­četku tjera nas u borbu s bole­šću i vraćanjem u ranije dobro zdravlje. Sve stavljamo na stra­nu i nastojimo „biti oni stari". Koliko smo puta već izgubili bitku u neravnopravnoj borbi sa samim sobom? Sjetite se nekog „tuluma" i neprospava- ne noći, a sutradan treba ići na posao. Sve se okreće oko nas,

ali idemo i uspijevamo. Tada je duh spasio tijelo.

     Drugi puta će tijelo spasiti duh. Umro vam je dragi prija­telj i zavukli ste se u sobu i pla­čete. Zove vas susjeda u šetnju i u kupovinu. Umorni ste jer ste obavljali teške kućanske poslo­ve. Ipak, poslušat ćete susjedu i s njom otići u šoping i poča­stiti se novom majicom, upra­vo onom koju ste tražili već neko vrijeme. Lakše ćete spa­vati i ne misliti samo na smrt i umiranje.

     Naše tijelo je samo naše. Uvijek nam šalje neke poruke. Kad smo u opasnosti od bole­sti ono nam pošalje poruku da nam je vruće ili hladno, proiz­vede vrućicu i moramo uzeti lijek ili drugu vrstu terapije.

     Svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv pa su i igre na­šeg ega (ego - latinski ja) i alter ega (latinski - drugo ja) uvijek drugačije i često nepredvidive. Ako smo u dobrim odnosima s našim emocijama, ako pretež­no nismo skloni bezrazložnim promjenama raspoloženja, ako održavamo neke primjerene ak­tivnosti, ako živimo bez stresa i ako koristimo relativno dobre i dobi primjerene kozmetičke preparate, onda ćemo starjeti dobro i zadržat ćemo i dobar izgled i dobro raspoloženje i bit ćemo dio sretne generacije starih. Ako nam se malo objese očni kapci ne trebamo žuriti na operaciju podizanja, jer znam gospođu koja je imala kasni­je neke probleme s nošenjem naočala.

     Ovo je priča o redovnom starenju i o prosječnim osoba­ma. Naravno, nemaju svi sreću da spadaju u „normalnu" po­pulaciju. Nesretni su oni koji su doista na neki način hendike­pirani od rođenja. Svaki hen­dikep ima drugačiji utjecaj na pojedinca, ne samo u kvalita­tivnom već i u kvantitativnom pogledu. Ponašanje ne ovisi samo o udjelu i vrsti hendike­pa, već i o okolini i integraciji u grupu djece, a kasnije i u gru­pu odraslih ljudi. Ovisi i o iz­boru zanimanja koje će netko odabrati i mogućnosti rada.

     Postoje i ljudi koji su druga­čiji i koji su, unatoč činjenici da dobro izgledaju, nesretni zbog svoga izgleda i ne prihvaćaju sebe. Stalno su nesretni jer im se npr. ne sviđa njihov nos. Čini im se da im je prevelik. Ako imaju novca odlaze liječniku i kupuju mali prćasti nosić. I gle čuda, već drugog dana po ski­danju zavoja nesretni su. Nisu to očekivali. Novi nos im ne stoji dobro. Neki ih tješe, neki se čude, neki se zlobno smješ­kaju. Ali što je tu je.

     Znam gospođu koja je kao jako mlada željela promijeni­ti izgled i kad je dobila neku ostavštinu odlučila je to učiniti. Uz promjenu izgleda, operirala je i usne. Dobila je neku infek­ciju i sada je jako nesretna, ali to ne smije više operirati. Nije se puno usrećila, a ni promije­nila. Svi moraju prije svega do­bro razmisliti što zapravo žele i hoće li im to doista promijeniti život nabolje na način na koji su željeli.

     Ne starimo svi jednako, a ni naši organi ne stare svi istim tempom i intenzitetom. Za očekivati je da ćemo uz bolje kozmetičke preparate očuva­ti vanjštinu zdravijom, kao i unutarnjim mirom i zadovolj­stvom. Za starost se treba pri­premiti kako fizički, još više i psihički. Mladost ne možemo vječno sačuvati. Treba voljeti svoju starost i ne žaliti za mladošću. Treba se sjećati samo lijepih trenutaka mladosti, a one loše, ružne i tužne ostaviti u prošlosti.

     Tijelo i duh moraju biti jed­nako aktivni kao i u mladosti, ali naravno ne istim intenzite­tom. Treba ih isto koristiti i ne zanemarivati ih, jer i oni stare kao sve u vremenu i prostoru. Ako volite sebe i svoje tijelo, ono će starjeti jednako kao i duh. Trošite se prema materi­jalnim i fizičkim mogućnosti­ma. Uživajte u svojim unucima, razgovarajte s djecom. Ako tre­baju vašu pomoć pomozite, ali ne namećite se, ne prigovaraj­te, jer oni znaju sve bolje.

     Pogledajte se u ogledalo i vidjet ćete poznato drago lice.