UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

Umirovljenici, glasajte na europskim izborima!

 

     Ova je godina započela s najavom izbora za predstavnike u Europ­skom parlamentu. Političke stranke su ozbiljnije počele pisati o temama koje bi tre­balo ovoga puta definirati, koje bismo trebali predstavi­ti u Europskom parlamentu i tražiti njihovu realizaciju. Iz­bori će se održati 26. svibnja.

     Iako postoji nekoliko stranaka koje okupljaju umi­rovljenike nijedna ne ide samostalno na izbore, pa i predsjednici tih stranaka nisu baš javno demonstrirali i naglašavali probleme koje bi trebalo rješavati u okviru EU. Još nije definiran sadržaj umirovljeničkih zahtjeva i problema koje bi trebalo ri­ješiti u mandatu koji slijedi, a niti su se glavne stranke po­trudile pojasniti svoju agen- du za starije glasače. Primje­rice, moto izborne kampanje HDZ a je    „Hrvatska za gene­racije", ali ipak je nedefinira­no odnosi li se to na genera­cije koje dolaze ili na dobne generacije (mladi, stari) koje su tako različite. Baš se ne vidi da su posvetili posebnu pozornost starijima. Ni oni, niti SDP-ovci koji se sada odriču Mrsićeva naslijeđa, ali i dalje čuvaju još gore naslijeđe Vidovića, nisu se posebno potrudili oko umi­rovljenika. Bandić je poznat po socijalnoj osjetljivosti za starije građane Zagreba, ali u predstavljanju svoje liste je preskočio tu generaciju.

     Unatoč svemu, moja bi poruka starijim građanima bila da svakako idu na izbore i daju svoj glas po svojoj volji i savjesti.

Ovoga puta tu nije riječ o ideološkom opredjeljiva­nju glasača koliko o defini­ranju i rješavanju materijal­nih primanja umirovljenika, poboljšanju javnih usluga za bolesne i starije osobe, teško pokretne i terminalne bolesnike, za bolesnike obo­ljele od sveprisutnijih oblika demencija, za osamljene... Još uvijek nema ni dovoljno mjesta u domovima za stari­je koji odgovaraju platežnim mogućnostima naših umi­rovljenika.

     Zbog toga smatram da se udruge umirovljenika svakako trebaju uključiti i educirati svoje članove o potrebi izlaska na izbore i glasanja za onu opciju koja nudi rješavanje socijalnih, zdravstvenih i materijalnih problema.    Umirovljenici tre­baju ići na javne prezenta­cije programa u lokalnoj za­jednici i aktivno se uključiti u raspravu i sami predlagati moguća rješenja. Svatko ima svoje opredjeljenje prema vlastitim ideološkim i poli­tičkim stavovima, no ovo su izbori za konkretan život ve­ćine starijih osoba. Na ovim izborima za europarlamen- tarce treba izabrati stručne ljude, koji će raditi u europ­skim centrima moći i boriti se za državne interese, ali i za bolje uvjete života upravo ranjivih skupina kao što su umirovljenici i starije osobe.

     Kad prođu ovi izbori po­čet će kampanja za pred­sjedničke izbore. Tada ćemo promatrati kandidate i ocje­njivati programe. Tada ćemo uglavnom imati manje po­sla, neće biti toliko ljudi koje treba procjenjivati. Mislim da neće biti više od petero predsjedničkih kandidata, jer će velike stranke odrediti samo po jednog kandidata kojeg će podržati. To će biti izbor jedne osobe koja će nas predstavljati u svijetu i pregovarati o međunarod­nim odnosima.

     Slijedit će izbori za naš Sabor, birat ćemo iz različi­tih stranaka, s različitih stra­načkih lista. Tada će trebati, pored ljudi, birati stranku koja će imenovati Vladu i vladati našom domovinom i sadržajima koji su bitni za sve generacije i sve ljude (zdravstvo, školstvo, policija, vojska.). Pa nas još čekaju lokalni izbori koji će odrediti tko će upravljati gradovima i mjestima. Mi sami upravljat ćemo našim domom uz po­moć obitelji. Tu ne morate birati, tu upravljate vi i čla­novi vaše obitelji prema do­govoru i vlastitim pravilima.

     Mislim da umirovljenici koji su najbrojnije biračko tijelo moraju shvatiti da ne- izlaskom na izbore bilo ko­jeg nivoa gube pravo na kri­tiku i više ne upravljaju tim dijelom svoga života. Dok imamo pravo glasa, imamo obvezu brinuti se za svoju generaciju i za svoj boljitak. Poslije izbora, ako ne pobi­jede „naši", tko god oni bili, prilagodit ćemo se situaciji i većini. Ali, ako nismo niti izašli na glasačko mjesto i dali svoj glas, kakvo je naše pravo poslije rogoboriti i bu­niti se.

     Hajdemo, dakle, glasati sada za naše predstavnike u Europskom parlamentu, ali i upoznati se s programom osobe, liste političke stran­ke ili koalicije za koju ćemo glasati. Glasajmo za pobolj­šanje uvjeta života starijih i umirovljenika. Glasajmo za sebe!