UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Piše: Biserka Budigam, psihologinja

 

Jeste li vidjeli svisca... ili o ljudskim željama

 

     Ne, niste ništa krivo pro­čitali. Ne znate što ili tko je svizac? Velika većina ljudi nije nikad vidje­la tog malog smiješnog sta­novnika nama bliskih pre­djela visokih Alpa. Pitate se zbog čega je to tako važno pitanje?

     Zbog ushićenja jedne moje suputnice prilikom prekrasnog pogleda na ledenjake (koji su se ljetos lagano topili) Grossglocknera, najvišeg vrha au­strijskih Alpa (3.989 me­tara). Svi smo ostali u prvi trenutak začuđeni, jer je ona glasno i zadivljeno uskliknu- la: „Kako sam sretna jer mi se ispunila želja da jednom u životu vidim svisca". A onda smo prasnuli u smijeh, jer vi­djeti svisca nije baš nešto što bi netko tako jako želio. Svi smo zapravo željeli vidjeti ledenjake i doživjeti ugođaj zime usred ljeta, a onda su svisci ukrali nekima ispunje­nje te želje.

     I tada sam počela razmiš­ljati o čudesnosti, ne svisca, nego o čudesnosti ljudskih želja. O neobičnosti želja lju­di, o različitim vrstama želja, o intenzitetu istih, o okol­nostima i vremenu stvaranja naših želja. O razlici između ljudskih želja i potreba.

     Potrebe su determinira­ne elementarnim nužnosti­ma života, a želje su osobni element koje pružaju emo­cionalni doživljaj prilikom njihova ispunjavanja. Potre­be su svima vrlo slične, oso­bito one elementarne kao što je, recimo, hrana, a želje za različitom pripremom te iste hrane su emotivni ele­menti. Svakodnevno uzi­manje hrane je normalna potreba, a specijalno pri­premanje ili želja za nekim skupim specijalitetom daje dodatni emotivni doživljaj. Želje nas usrećuju i jako su važne u našim životima. U životu je često važnije imati male, jednostavne lako ispu- njive želje koje pružaju veli­ko osobno zadovoljstvo, jer su one samo naše, osobne.

     Svatko od nas stvara svo­ju takozvanu mapu želja, koja je svojstvena upravo pojedincu. Čovjekove že­lje su svakako jedinstvene, samo naše i o nama ovisi kako ćemo ih realizirati. Želje moramo znati pravilno reali­zirati i kontrolirati, jer o tome ovisi naše zadovoljstvo i is­punjenje naših očekivanja. I ne samo to. O tome ovisi i naš doživljaj sreće, a upravo je to nagrada za dobro defi­nirane želje.

     Podsjetit ću vas na staru poslovicu: „Svatko je kovač svoje sreće". Bez mnogo raz­mišljanja svi ćete se složiti s tvrdnjom da ćemo biti sret­niji ako pravilno doziramo svoje želje. Svakoga dana možemo biti nesretni ako želimo novi automobil, a od mirovine jedva zadovoljava­mo potrebe svakodnevnih troškova ili ako se uspore­đujemo sa susjedom koja ima novu haljinu i odlično joj pristaje, a mi smo kupili istu takvu, ali u njoj se ne osjeća­mo ugodno, jer izgledamo deblje nego susjeda. Mnogi ljudi ne znajući rukovoditi svojim troškovima, ispunja­vajući si želje iznad materi­jalnih mogućnosti dovode se u preveliko zaduživanje. Starije osobe često zabo­ravljaju da je sada mirovina mnogo manja od nekadaš­nje plaće i da ne mogu trošiti kao nekada pa često zapa­daju u dugove i to dovodi u posljednje vrijeme do čestih blokada računa, a čak i do ovrha. Jedna gospođa mi je priznala da je sama „kri­va" za ovrhu jer je supruga nagovorila da uzmu kredit i obnove stan. On je iznenada umro, a ona sada ne može vraćati kredit od svoje miro­vine, blokiran joj je račun i u postupku je ovrhe. Prije bilo kakvih većih materijalnih izdataka umirovljenici bi se trebali savjetovati sa svojom djecom, pravnicima ili finan­cijskim stručnjacima kako bi izbjeli eventualne probleme ili krive procjene.

     Lijepo je imati puno že­lja ali one moraju biti realne. Nemojte igrati loto ili vjero­vati svome poznavanju no­gometnih timova i progno­ziranju njihovih rezultata, pa se kladiti, jer sreća te vrste rijetko stiže.

     Druga poslovica kaže: „Zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu, a ta je da ozdravi". Ali možda sada treba i tu poslovicu pri­lagoditi vremenu, dobi i vrsti bolesti. Stariji ljudi s obzirom na opće stanje organizma ne trebaju željeti da apsolutno ozdrave nego samo da uz redovno uzimanje propisa­ne terapije ne trpe bol, da se mogu samostalno kretati i kontrolirati osnovne životne funkcije.

     Starije osobe ne smiju prestati željeti, ali svakako moraju rukovoditi i kontro­lirati svoje želje. Nemoguć­nost ostvarenja želja dovodi do frustracija i depresivnih raspoloženja.   Ne uspoređujte svoj život sa životom bilo koga drugoga. Vaš je život samo vaš i jedino ga prilago- đavajte sebi i svojim moguć­nostima i tako formulirajte vaše želje da budu samo vaše i budite ponizni i rado­sni kad ih ostvarujete.

P.S.: Ne znam živi li u na­šem Zoološkom vrtu svizac da ga odete pogledati. Zgo­dan je, iz porodice vjeverica, ali im ne nalikuje. Imat ćete možda jednu želju manje, ako ga ugledate. Ja neću za­boraviti oduševljenje naše drage prijateljice koja je u 83. godini ugledala svisca i tako ispunila još jednu želju. Unu­ci sam kupila plišanu figuru svisca koji, zamislite strahote - jodla!