UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Posao ili mirovina

Pitanje: S poslodavcem imam zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Prije tri mjeseca navršio sam 65. god života i imam 37 godina mirovinskog staža, ali nitko mi ništa nije rekao da moram u mirovinu pa sam nastavio ra­diti kod poslodavca. Koja je moja pravna situa­cija s obzirom na prava i obveze iz mirovinskog osiguranja. (D.M., Zagreb)

Odgovor: Propisima o radu tj. Zakonom radu (N.N. 93/14; 127/17) predviđen je način prestanka ugovora o radu te je između ostalo­ga propisano da ugovor o radu prestaje kada radnik navrši šezdeset pet godina života i pet­naest godina mirovinskog staža, osim ako se radnik i poslodavac drugačije ne dogovore. Istodobno je propisima o mirovinskom osigu­ranju tj. Zakonom o mirovinskom osiguranju predviđeno da osiguranik ima pravo na sta­rosnu mirovinu kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža. To što ste nastavili raditi i nakon ispunjenja jednog od uvjeta za prestanak ugovora o radu može se smatrati prešutnim dogovorom između Vas i poslodavca te ste i nadalje u radnom odnosu kod poslodavca sukladno zaključenom ugovo­ru o radu. Ukoliko namjeravate realizirali pravo na starosnu mirovinu, potrebno je da prestane ugovor o radu na jedan od načina propisanih Zakonom o radu (npr. sporazumom između Vas i poslodavca ili otkazom u koliko su za isti ispu­njene pretpostavke).