UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Odgovara: Milan Tomičić, dipl. pravnik

 

Čekanje mirovine na burzi

Pitanje: Nad firmom u kojoj sam radio otvo­ren je ove godine stečajni postupak te je stečaj­ni upravitelj otkazao svim radnicima ugovore o radu. Prijavljen sam kao nezaposlena osoba nadležnoj službi za zapošljavanje. Imam 38 go­dina radnog staža i 58 godina života. Imam li pravo na mirovinu i kada? (D.B., Labin)

Odgovor: Zakonom o mirovinskom osigura­nju (N.N. 157/13 i to člankom 36. Zakona (prije­vremena starosna mirovina zbog stečaja poslo­davca) pravo na mirovinu ima osiguranik koji je nakon prestanka osiguranja neposredno prije ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu mi­rovinu proveo u neprekidnom trajanju najma­nje dvije godine kao nezaposlena osoba prijav­ljena službi nadležnoj za zapošljavanje. Zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu zbog steča­ja poslodavca podnosi se od dana ispunjenja prvih uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu tj. navedeno pravo ima osiguranik (muškarac) kad navrši 60 godina života i 35 godina miro­vinskog staža (u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2027.). U Vašem slučaju Vi niste ostvarili te preduvjete i morate čekati stjecanje dobi za umirovljenje.