UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SUH-ukratko

Zašto je osnovan Sindikat umirovljenika?

Što je Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH)?

SUH je dobrovoljna, nestranačka, humanitarna interesna udruga civilnog društva hrvatskih umirovljenika, koja se sindikalnim oblicima djelovanja bori za ostvarenje socijalnih, ekonomskih i građanskih prava umirovljenika i starijih osoba. SUH je uspješno predvodio i pridonosio u ostvarivanju socijalne pravde u i bio u prvim redovima borbe za ostvarivanje materijalnog i socijalnog položaja radnika i umirovljenika.

Zašto smo osnovali SUH 1992. godine?

SUH smo osnovali kako bismo pokušali očuvati dosegnutu razinu prava umirovljenika i izboriti se za kvalitetniju skrb o starijim osobama, te unaprijediti mirovinski sustav. Bilo je to u ratno vrijeme kad je ugrožena bila ne samo Hrvatska, već i cijeli socijalni sustav. Uslijedio je pritisak međunarodnih financijskih institucija za mirovinsku reformu i uvođenje tri stupnja mirovinskog osiguranja i SUH se tada borio za očuvanje razine umirovljeničkih i radničkih prava.

Zašto smo osnovani kao sindikat, a ne kao savez ili matica?

Sindikat je organizacija koja promiče prava radnika temeljem njihova rada, za vrijeme nezaposlenosti, tijekom rada, kao i u starosti. Nastavak organiziranja umirovljenih radnika koji su svojim radom zaradili penzije i nakon radno aktivne dobi predstavlja kontinuitet borbe za dostojanstven život, samo s drugim intenzitetom i formama rada. Status umirovljenika je preslika radnoga statusa zaposlenih, samo bitno pogoršana.

Zašto SUH nije u registru sindikata nego u registru drugih udruga?

Kad je osnovan, SUH je bio registriran kao i svaki drugi sindikat u registru pri Ministarstvu rada, ali je odatle ubrzo brisan jer «nije ovlašten za kolektivno pregovaranje», te je, umjesto po ZOR-u, danas registriran po Zakonu o udrugama. Time su prekršene konvencije Međunarodne organizacije rada br. 87 i 98, ali hrvatsku vlast to nije osobito briga. SUH se ipak svojom aktivnošću nametnuo kao pregovarač svim dosadašnjim Vladama, što je rezultiralo važnim ispravcima reformskih nakaradnosti.

Postoje i druge udruge umirovljenika. Po čemu smo različiti?

Postojeće udruge umirovljenika u priličnom obimu su zadržale praksu socijalističkih udruženja koja su u stara vremena bila produžena ruka vlasti, a djelovanje im je dopušteno kako bi kompenzirala ekonomske slabosti državne socijalne politike. Tako je, dijelom, i danas. Više se to ne zove udruženje nego udruga, više nije savez nego matica, a preuzeli su imovinu i tradiciju financijske pomoći od strane Vlade. Takve su udruge bile i jesu instrument koji će izlakirati položaj umirovljenika, zamotati ga u šarene folije i zabaviti sporednijim stvarima, kako bi ih pacificirali i osigurali njihovu glasačku podršku.

Naš Sindikat umirovljenika Hrvatske zadržava sindikalnu misiju i bori se za prava umirovljenih radnika – sindikalnim metodama borbe – pregovorima, inicijativama, prosvjedima…

Zašto smo članicom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske?

Od 1993. godine SUH je punopravna članica SSSH-a, snažne hrvatske sindikalne središnjice, upravo zato da bi posredstvom njih utjecali na formuliranje pregovaračkih zahtjeva prema poslodavcima i Vladi, te da bi poboljšali položaj postojećih i budućih umirovljenika. Ostali smo članicom SSSH i kad je naša središnjica prolazila kroz svojevrsnu katarzu tijekom 2010. godine.

Zašto smo članicom FERPA-e (Europske federacije umirovljenih radnika iz Brisela)?

Zato da bismo u europskom društvu koje je sve više integrirano i zasnovano na zajedničkim standardima i vrijednostima imali svoj glas za kvalitetne promjene. FERPA je članica ETUC (Europske konfederacije sindikata) pa i tim kanalom promičemo svoje ideje i prijedloge. Naši predstavnici su vrlo aktivni u Izvršnom odboru i Direkciji FERPA-e.