UVODNA RIJEČ

Prvi april je prošao

Piše: Milan Dalmacija

     Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakod­nevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.

     „I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u du­ćanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.

     To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije sa­vršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u ne­punom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uz­memo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traže­nja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vi­jekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budu­ćim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?

     „Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenici­ma koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisni­ma", reče Pavić i ostane živ drugi put.

     Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to pri­siljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.

     Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko za­boraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.

     Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.

     Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, kori­sni i bijesni umirovljenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SUH-ukratko

Zašto je osnovan Sindikat umirovljenika?

Što je Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH)?

SUH je dobrovoljna, nestranačka, humanitarna interesna udruga civilnog društva hrvatskih umirovljenika, koja se sindikalnim oblicima djelovanja bori za ostvarenje socijalnih, ekonomskih i građanskih prava umirovljenika i starijih osoba. SUH je uspješno predvodio i pridonosio u ostvarivanju socijalne pravde u i bio u prvim redovima borbe za ostvarivanje materijalnog i socijalnog položaja radnika i umirovljenika.

Zašto smo osnovali SUH 1992. godine?

SUH smo osnovali kako bismo pokušali očuvati dosegnutu razinu prava umirovljenika i izboriti se za kvalitetniju skrb o starijim osobama, te unaprijediti mirovinski sustav. Bilo je to u ratno vrijeme kad je ugrožena bila ne samo Hrvatska, već i cijeli socijalni sustav. Uslijedio je pritisak međunarodnih financijskih institucija za mirovinsku reformu i uvođenje tri stupnja mirovinskog osiguranja i SUH se tada borio za očuvanje razine umirovljeničkih i radničkih prava.

Zašto smo osnovani kao sindikat, a ne kao savez ili matica?

Sindikat je organizacija koja promiče prava radnika temeljem njihova rada, za vrijeme nezaposlenosti, tijekom rada, kao i u starosti. Nastavak organiziranja umirovljenih radnika koji su svojim radom zaradili penzije i nakon radno aktivne dobi predstavlja kontinuitet borbe za dostojanstven život, samo s drugim intenzitetom i formama rada. Status umirovljenika je preslika radnoga statusa zaposlenih, samo bitno pogoršana.

Zašto SUH nije u registru sindikata nego u registru drugih udruga?

Kad je osnovan, SUH je bio registriran kao i svaki drugi sindikat u registru pri Ministarstvu rada, ali je odatle ubrzo brisan jer «nije ovlašten za kolektivno pregovaranje», te je, umjesto po ZOR-u, danas registriran po Zakonu o udrugama. Time su prekršene konvencije Međunarodne organizacije rada br. 87 i 98, ali hrvatsku vlast to nije osobito briga. SUH se ipak svojom aktivnošću nametnuo kao pregovarač svim dosadašnjim Vladama, što je rezultiralo važnim ispravcima reformskih nakaradnosti.

Postoje i druge udruge umirovljenika. Po čemu smo različiti?

Postojeće udruge umirovljenika u priličnom obimu su zadržale praksu socijalističkih udruženja koja su u stara vremena bila produžena ruka vlasti, a djelovanje im je dopušteno kako bi kompenzirala ekonomske slabosti državne socijalne politike. Tako je, dijelom, i danas. Više se to ne zove udruženje nego udruga, više nije savez nego matica, a preuzeli su imovinu i tradiciju financijske pomoći od strane Vlade. Takve su udruge bile i jesu instrument koji će izlakirati položaj umirovljenika, zamotati ga u šarene folije i zabaviti sporednijim stvarima, kako bi ih pacificirali i osigurali njihovu glasačku podršku.

Naš Sindikat umirovljenika Hrvatske zadržava sindikalnu misiju i bori se za prava umirovljenih radnika – sindikalnim metodama borbe – pregovorima, inicijativama, prosvjedima…

Zašto smo članicom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske?

Od 1993. godine SUH je punopravna članica SSSH-a, snažne hrvatske sindikalne središnjice, upravo zato da bi posredstvom njih utjecali na formuliranje pregovaračkih zahtjeva prema poslodavcima i Vladi, te da bi poboljšali položaj postojećih i budućih umirovljenika. Ostali smo članicom SSSH i kad je naša središnjica prolazila kroz svojevrsnu katarzu tijekom 2010. godine.

Zašto smo članicom FERPA-e (Europske federacije umirovljenih radnika iz Brisela)?

Zato da bismo u europskom društvu koje je sve više integrirano i zasnovano na zajedničkim standardima i vrijednostima imali svoj glas za kvalitetne promjene. FERPA je članica ETUC (Europske konfederacije sindikata) pa i tim kanalom promičemo svoje ideje i prijedloge. Naši predstavnici su vrlo aktivni u Izvršnom odboru i Direkciji FERPA-e.