UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

SAMOBOR: Sukus prošle godine

     Dana 12. travnja Udruga SUH-a Samo­bor održala je redovitu izvještajnu skupštinu. Tom prigodom se u resto­ranu Gradna okupilo 114 članova, koji su dizanjem ruku u zrak potvrdili sve financijsko-planske dokumente za prošlu godinu, ali i prihvatili plan rada za ovu.

     Okupljene su pozdravili brojni go­sti. Predstavnici Grada Samobora su bili predsjednik Gradskog vijeća Miran Šoić i pročelnik za društvene djelatnosti Juro Horvat. Lijepim željama su se pridružili i potpredsjednica SUH-a Biserka Budigam, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Zagrebačke županije Zlatko Hržić, predsjednik Udruge SUH-a Dugo Selo Mi- livoj Marić i predsjednik SUH-ove Udruge umirovljenika Međunarodne zračne luke Zagreb Ivan Bašić. Uz njih, ovom sveča­nom trenutku u Samoboru prisustvovali su predstavnici sedam Udruga umirovljenika iz Samobora i okolice te brojni donatori.

     Nakon dvosatnog službenog dijela, svi su se opustili na domjenku uz ples i glazbu.

Vlatka Novosel