UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

OSIJEK: Opet u Laktaše

     Zbog velikog interesa članova Udruge SUH-a Osijek, ove je godine i po drugi puta organiziran odlazak u terme Laktaši. Autobus sa 42 člana krenuo je 1. listopada 2018. na troipolsatni put prema Termama Laktaši. Pred hotelom San je osječke umirovljenike dočekala direktorica Mirjana Čomić i osoblje, koje je organiziralo doček s pićem dobrodošlice i kavom. Predstavljene su novosti u sadržajima hotela i pre­zentiran je program boravka koji je bio vrlo bogat uz terapije obogaćene atraktivnim sadržajima.

     Radosna novost je i uvođenje stimulativnog popusta. Tako su nakon petog dolaska umirovljenici ostvarili popust od pet posto na ugovorenu cijenu. Naravno da za svaki novi dolazak postotak raste do 10 posto.

     Nakon liječničkog pregleda terapeuti su napravili raspo­red terapija, tako da je dobar dio SUH-ovaca već prvog dana obavio terapije. Sljedećeg jutra čekao ih je poimenični i osob­ni raspored terapija. U slobodno vrijeme je za zainteresirane članove organiziran razgled grada Laktaši s vodičem, a u ve­černjim satima vikendom svirala je živa glazba, što je bilo do­voljno za nezaboravne uspomene uz ples i pjesmu.

     I ovog puta organiziran je izlet u nacionalni park Kozara, gdje je za ručak pripremljen vojnički grah. Dok se grah kuhao, umirovljenici su obišli spomen područje sa spomenikom i muzejom. Kasnije su i zaplesali, a vesela atmosfera je potra­jala sve do završetka ovog putovanja. Uz zahvalu osoblju i vodstvu hotela na domaćinskoj atmosferi, umirovljenici su se vratili u Osijek 11. listopada. Na putu kući su ispunili i anketu, u kojoj su jednoglasno odlučili poći u Laktaše i iduće godine.

Mato Obradović