UVODNA RIJEČ

Blindirane ružičaste naočale

Piše: Jasna A. Petrović

     Nakon što je obišla sve županije, Predsjednica Kolinda je ko­načno odlučila 7. veljače„doputovati" u grad Zagreb pa se tako, umjesto ZET-ovim tramvajem, svečanom štićenom kolonom blindiranih automobila dovezla do gradonačelnika Bandića. I onda je bubnula: „Znala sam dosta toga o Zagrebu, jer živim ovdje i susrećem se s gradonačelnikom, međutim, jesam, čula sam dosta podataka, posebno oko socijalnih davanja. Vidite da na ulicama grada, za razliku od mnogih gradova, nema beskuć­nika. Zagreb je beskućnicima omogućio krov nad glavom."

     Dakle, socijalna agenda Predsjednice koja ide po drugi mandat je dopunjena. Prvo je za Silvestrovo u jednom umirov­ljeničkom domu nahranila siromašne starice i starce tortom, koju je valjda kupila iz vlastitog džepa, a sada je prošla besplat­no, jer nije morala udomiti čak ni psića Kiku. Beskućnika nema, pa im ne mora kupiti čak ni kikiriki.

     No šokirani zagrebački beskućnici su joj odgovorili na Fa- cebooku i pozvali je u noćnu šetnju bez blindiranih ružičastih naočala Glavnim kolodvorom i vagonima bez voznog reda, gdje bi upoznala petstotinjak zagrebačkih beskućnika, najisključenijih građana s periferije humanosti. Čini li Grad Zagreb dovoljno? Zakonodavac je vrući krumpir beskućnika „uvalio" lokalnoj vlasti ne želeći priznati da je među njima najveći broj onih koji ispunjavaju zakonske uvjete za stalni smještaj (psihič­ki bolesni, stariji od 65 godina, osobe s intelektualnim teškoća­ma, radno nesposobni zbog bolesti i tako dalje) i da trebaju biti briga nadležnog ministarstva, a ne lokalaca.

     No, Kolinda to ne zna. Ona hodi po svijetu s blindiranim ru­žičastim naočalama; ona ne zna da beskućnik nije samo onaj koji nema kuću, već i onaj koji nema adekvatni smještaj i uvjete stanovanja. Neki kažu da je pala s Marsa.

     A na Facebook profilima objavljeno je na tisuće komenta­ra građana koji su šokirani sljepilom Predsjednice za siromaš­tvo koje osvaja gradske ulice. Ona ne sreće svog profesora iz gimnazije koji je sramotnom penzijom osuđen na skupljanje plastičnih boca i kopanje po kontejnerima, jer je ona srednju školu završila u Los Alamosu u Americi. Ona ne pozna Petra s mirovinom od 1.600 kuna koji ima sreće i boravi u jednom za­grebačkom umirovljeničkom domu, ali mu je to nedovoljno za trošak hrane i smještaja, pa svake večeri odlazi kružiti gradom dok ne skupi dovoljno plastičnih boca za doplatiti smještaj. Hoće li sutra imati za razliku i ostati bez doma?

     Ona ne pozna baku Milicu koja ima mirovinu od 2.320 kuna, u visini hrvatske linije siromaštva, ali čak 53 posto umirovljeni­ka prima mirovine niže od službenog ulaza u siromaštvo. Baka Milica nema novca za kupiti darove unucima, pa im plete šalo­ve i čarape po cijelu godinu; plete i raspliće. Baka Milica je rekla da je glasala za Kolindu jer je - lijepa. I opet će.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Đakovo:  O novogodišnjoj noći

     Čak 160 članova SUH-ove podružnice Đakovo sa svojim je prijateljima Novu 2019. godinu dočekalo, već tradicional­no, u nacionalnom restoranu Croatia turist - Kod Baloga u Đakovu, uz odličnu glazbu, svečanu večeru i bogatu tombolu.

     Kao i uvijek na SUH-ovim zabavama, bilo je pjesme, plesa i veselja, kakvog mogu pružiti ljudi treće životne dobi. Sretni i odlično raspoloženi uz šampanjac, đakovački penzići su doče­kali 2019. godinu.

Željko Danijel Kovač


 

OSIJEK: Opet u Laktaše

     Zbog velikog interesa članova Udruge SUH-a Osijek, ove je godine i po drugi puta organiziran odlazak u terme Laktaši. Autobus sa 42 člana krenuo je 1. listopada 2018. na troipolsatni put prema Termama Laktaši. Pred hotelom San je osječke umirovljenike dočekala direktorica Mirjana Čomić i osoblje, koje je organiziralo doček s pićem dobrodošlice i kavom. Predstavljene su novosti u sadržajima hotela i pre­zentiran je program boravka koji je bio vrlo bogat uz terapije obogaćene atraktivnim sadržajima.

     Radosna novost je i uvođenje stimulativnog popusta. Tako su nakon petog dolaska umirovljenici ostvarili popust od pet posto na ugovorenu cijenu. Naravno da za svaki novi dolazak postotak raste do 10 posto.

     Nakon liječničkog pregleda terapeuti su napravili raspo­red terapija, tako da je dobar dio SUH-ovaca već prvog dana obavio terapije. Sljedećeg jutra čekao ih je poimenični i osob­ni raspored terapija. U slobodno vrijeme je za zainteresirane članove organiziran razgled grada Laktaši s vodičem, a u ve­černjim satima vikendom svirala je živa glazba, što je bilo do­voljno za nezaboravne uspomene uz ples i pjesmu.

     I ovog puta organiziran je izlet u nacionalni park Kozara, gdje je za ručak pripremljen vojnički grah. Dok se grah kuhao, umirovljenici su obišli spomen područje sa spomenikom i muzejom. Kasnije su i zaplesali, a vesela atmosfera je potra­jala sve do završetka ovog putovanja. Uz zahvalu osoblju i vodstvu hotela na domaćinskoj atmosferi, umirovljenici su se vratili u Osijek 11. listopada. Na putu kući su ispunili i anketu, u kojoj su jednoglasno odlučili poći u Laktaše i iduće godine.

Mato Obradović


 

ĐAKOVO: Veselo ljeto

     Svaki drugi četvrtak u Đakovu, pa čak i ljeti, rezerviran je za umirovljenička druženja. Mjesto je uvijek isto - restoran Gradski podrum u kojem se uvijek okupi oko četrdesetak SUH-ovaca. Da bi zabava bila dobra, pripre­mljena je bogata večera, a bez glazbe se jednostavno ne može.

     No, prije plesa vrijedi i informirati članove o učinjeno- me, pa je tako, na radost svih prisutnih, obznanjena i hu­manitarna akcija u suradnji s udrugom Svjetlost, kojom su potrebitima podijeljene jabuke. Svaka čast!

Željko Danijel Kovač


 

ĐAKOVO: Bablje ljetovanje     

     Podružnica SUH-a Đakovo je odlu­čila kraj ljeta ispuniti odlaskom na more. Tako je 41 član, od čega je petero bilo iz Osijeka, otišlo u Vrsi kod Nina, gdje su boravili sedam dana u ho­tela Beni.

Prije dolaska na jadransku obalu, sta­li su u Rastokama kod Slunja, poznatom izletištu na ušću Slunjčice u Koranu. Nisu se ondje predugo zadržali, tek toliko da vide ljepotu ovog mjesta.

     Mnoštvo slobodnog vremena u Vrsi­ma, umirovljenici su iskoristili uglavnom za kupanje ili šetnje do obližnjeg Nina, kojim su toliko oduševljeni da su ga nazvali „malim Dubrovnikom". Inače je upravo taj dio jadranske obale najrazve- deniji, s mnoštvo uvala i plaža, tako da ne čude pohvale za organizaciju izleta. Pri povratku kući svratili su još jed nom u Nin, ovaj puta u Muzej soli i naj­stariju domaću solanu. Uspjeli su pogo­diti točno održavanje Dana otvorenih vrata, tako da su se mogli upoznati s tradicijom ovog mjesta i njegovim zna­čajem. Prema dojmovima umirovljeni­ka, moguće je da su Vrsi postale nova hit-destinacija.

Željko Kovač


 

OSIJEK: Krstarenje Dunavom

     Već godinama u Osijeku pristaju riječni kruzeri i dovo­de goste iz cijeloga svijeta i na taj način omogućavaju razvoj turizma u Slavoniji. Grupa članova Udruge SUH Osijek odlučila je 23. lipnja krenuti na krstarenje Dunavom i doživjeti ugođaj putovanja najvećom rijekom Europe.

Kruzer je isplovio u 13,30 i pružio nam prekrasan pogled s palube na lijepi Osijek, a u je brod uplovio u Dunav i nastavio uzvodno do Budimpešte, a nas, te Dance,   Norvežane i Izraelce koji su već bili na brodu, čekao je ručak s velikim izborom jela.

     Nijedna prijestolnica se nije tako vješto smjestila oko Du­nava kao Budimpešta, koja leži povezana s devet mostova u nizu. Uskoro su vidjeli zašto je to jedan od najljepših europ­skih gradova. Zgrada mađarskog parlamenta najpoznatiji je simbol grada i jedna od najljepših administrativnih zgrada u Europi. Inspirirana je zgradom parlamenta u Londonu, ali za razliku od 123 metra londonskog parlamenta, ova impozan­tna građevina zauzima čak 268 metara obale Dunava. Treći je po veličini parlament u svijetu i drugi u Europi. Poslije ručka krenuli su u panoramski obilazak  Budimpešte autobusom s lokalnim vodičem. Iz grada su isplovili u kasnim večernjim sa­tima, uživajući u prekrasnoj panorami.

     Plovidba dalje i stižu do brane Gabčikovo, gdje je zbog hi­drocentrale Dunav pregrađen. Moraju čekati prolaz kroz usta­vu, a kad se podigao nivo Dunava na gornju razinu nastavljaju ploviti prema Bratislavi. Ondje je organiziran obilazak vlaki- ćem i pješice po pješačkoj zoni uz vodiča. Odlaze kroz stari dio grada do parlamenta i bratislavskog dvorca gdje je predivan pogled na panoramu Bratislave. Po povratku je na rasporedu bila kapetanova gala večera, uz prigodni program koji izvode članovi posade broda i gosti iz Slovačke.

     U ranim jutarnjim satima 26. lipnja stižu u Beč, a nakon doručka u obilazak grada autobusom sa stručnim vodičem. Beč ima bezbroj znamenitosti, a ovog puta vrijedi izdvojiti po­znatu zgradu arhitekta Hundertwassera, građenu po uzoru na Gaudija u Barceloni. Uz nju je izgradio i Hundertwasser Villa- ge, u kojem su suvenirnice i barovi u njegovom stilu sa nerav­nim podovima i nepravilnim namještajem. Bili su i u velikom parku ruža. Zanimljivo je da su sve ruže posađene uz donacije i na svakoj je tablica s podacima donatora. Nakon slobodnog popodneva, kao i svake večeri, bogati obrok u glazbeno-za- bavni program.

     Ujutro 28. lipnja nakon doručka napuštaju kruzer i čekaju autobus da ih vrati, preko Mađarske, kući u Osijek. Ovo krsta­renje ih se svih toliko dojmilo da su se kod kapetana raspiti­vali o mogućnosti krstarenja Dunavom prema Crnom moru. Dobili su korisne informacije, kako bi sljedeće godine mogli organizirati plovidbu nizvodno i uživati u krajolicima i grado­vima uz Dunav.

Mato Obradović