UVODNA RIJEČ

Pilote, cepelin ti gori

Piše: Jasna A. Petrović

     Za razliku od njemačkog cepelina Hindenburga, hrvatski komercijalni putnički cepelin još uvijek lebdi i nije se još zapalio zbog sudara s nakupinom vodika, što bi dovelo do potpune eksplozije. Dakako da postoje razlike, jer od uku­pno stotinu članova posade i putnika poginulo ih je te davne 1937. godine čak 36-tero odnosno 36 posto.

     Hrvata u Hrvatskoj još uvijek živi oko 90 posto od onih koji su izbornim rezultatom prije tri godine ukrcani u Plenko- vićev cepelin. Padobranima su iskočili mladi koji sada žive di­ljem Europe, a sve veći broj starijih se samoubio ili preminuo poglavito od siromaštva i uneređenoga zdravstva.

     I umjesto da naš glavni pilot promisli kako ljude učiniti sretnima u njihovom domu, on im s jedne strane daje po­vlaštene karte za odlazak, a s druge povlaštene mirovine za ostanak. I cepelin dalje lijepo plovi.

     Pilot, zajedno s poslodavcima, plače na javnim skupovi­ma kako je premalo radnika, pa će ih sada uvoziti čak iz Fi­lipina, a umirovljenicima docira kako su, sram ih bilo, „otišli u mirovinu sa samo 30 godina radnog staža", pa zato imaju nisku mirovinu kakvu i zaslužuju. U Njemačkoj, tvrdi hrvatski pilot, u mirovinu se ide tek sa 38 godina staža. Pitamo Plen- kovića da li pozna Ivana Šalkovića iz sela Bukvika u Slavoniji? Eto čovjek dobio 460 eura mirovine, polovicu za tri godine rada u Njemačkoj, a polovicu za 30 godina rada u Hrvatskoj. Što se tu ima reći?!

     Hajdemo s pilotom na popravni ispit da nam ne sunovrati ovaj hrvatski cepelin! Prvo, netočno je da se u Hrvatskoj ide u mirovinu sa 30 godina staža, već, ako odbijemo one po po­vlaštenim propisima, u starosnu mirovinu se ide sa 34,2 godi­ne staža, što je približno europskom prosjeku od 35,9 posto (Eurostat). Netočno je da se u mirovinu ide s prosječno 60 godina, već se ide sa 62,6 godina. I, da ne bi ispalo da se sva­đamo za sitnice, što je godina sim, godina tam, naš pilot mora napraviti strategiju leta na temelju točnih podataka o broju i vrsti putnika, a onda i politike i mjere za konkretne ljude.

     Ako ćemo odokativno, finski se glavni pilot vozi na posao na biciklu, a hrvatski na stranački skup u Finsku vladinim avi­onom. Hrvatski nema pojma da mu je narod gladan i da 98 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne plaće. I ne zna da su razvili snažnu hobističku aktivnost kolekcioni- ranja plastičnih boca ili misli da to ne spada u njegovu inte­resnu rubriku, dok se finski dnevno ispozdravlja sa stotinjak građana dok biciklira.

     I tako je to s letećim plovilima. Ovise o čvrstoći konstruk­cije, broju putnika i vještini pilota. I božjoj volji. U duhu blag­dana, Isuse, spasi svoje siromašne putnike hrvatskog cepeli- na, spasi one koji su ga izgradili, spasi one koji su ga obranili - radom, znojem, krvlju i suzama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

OSIJEK: Opet u Laktaše

     Zbog velikog interesa članova Udruge SUH-a Osijek, ove je godine i po drugi puta organiziran odlazak u terme Laktaši. Autobus sa 42 člana krenuo je 1. listopada 2018. na troipolsatni put prema Termama Laktaši. Pred hotelom San je osječke umirovljenike dočekala direktorica Mirjana Čomić i osoblje, koje je organiziralo doček s pićem dobrodošlice i kavom. Predstavljene su novosti u sadržajima hotela i pre­zentiran je program boravka koji je bio vrlo bogat uz terapije obogaćene atraktivnim sadržajima.

     Radosna novost je i uvođenje stimulativnog popusta. Tako su nakon petog dolaska umirovljenici ostvarili popust od pet posto na ugovorenu cijenu. Naravno da za svaki novi dolazak postotak raste do 10 posto.

     Nakon liječničkog pregleda terapeuti su napravili raspo­red terapija, tako da je dobar dio SUH-ovaca već prvog dana obavio terapije. Sljedećeg jutra čekao ih je poimenični i osob­ni raspored terapija. U slobodno vrijeme je za zainteresirane članove organiziran razgled grada Laktaši s vodičem, a u ve­černjim satima vikendom svirala je živa glazba, što je bilo do­voljno za nezaboravne uspomene uz ples i pjesmu.

     I ovog puta organiziran je izlet u nacionalni park Kozara, gdje je za ručak pripremljen vojnički grah. Dok se grah kuhao, umirovljenici su obišli spomen područje sa spomenikom i muzejom. Kasnije su i zaplesali, a vesela atmosfera je potra­jala sve do završetka ovog putovanja. Uz zahvalu osoblju i vodstvu hotela na domaćinskoj atmosferi, umirovljenici su se vratili u Osijek 11. listopada. Na putu kući su ispunili i anketu, u kojoj su jednoglasno odlučili poći u Laktaše i iduće godine.

Mato Obradović


 

ĐAKOVO: Bablje ljetovanje     

     Podružnica SUH-a Đakovo je odlu­čila kraj ljeta ispuniti odlaskom na more. Tako je 41 član, od čega je petero bilo iz Osijeka, otišlo u Vrsi kod Nina, gdje su boravili sedam dana u ho­tela Beni.

Prije dolaska na jadransku obalu, sta­li su u Rastokama kod Slunja, poznatom izletištu na ušću Slunjčice u Koranu. Nisu se ondje predugo zadržali, tek toliko da vide ljepotu ovog mjesta.

     Mnoštvo slobodnog vremena u Vrsi­ma, umirovljenici su iskoristili uglavnom za kupanje ili šetnje do obližnjeg Nina, kojim su toliko oduševljeni da su ga nazvali „malim Dubrovnikom". Inače je upravo taj dio jadranske obale najrazve- deniji, s mnoštvo uvala i plaža, tako da ne čude pohvale za organizaciju izleta. Pri povratku kući svratili su još jed nom u Nin, ovaj puta u Muzej soli i naj­stariju domaću solanu. Uspjeli su pogo­diti točno održavanje Dana otvorenih vrata, tako da su se mogli upoznati s tradicijom ovog mjesta i njegovim zna­čajem. Prema dojmovima umirovljeni­ka, moguće je da su Vrsi postale nova hit-destinacija.

Željko Kovač


 

OSIJEK: Krstarenje Dunavom

     Već godinama u Osijeku pristaju riječni kruzeri i dovo­de goste iz cijeloga svijeta i na taj način omogućavaju razvoj turizma u Slavoniji. Grupa članova Udruge SUH Osijek odlučila je 23. lipnja krenuti na krstarenje Dunavom i doživjeti ugođaj putovanja najvećom rijekom Europe.

Kruzer je isplovio u 13,30 i pružio nam prekrasan pogled s palube na lijepi Osijek, a u je brod uplovio u Dunav i nastavio uzvodno do Budimpešte, a nas, te Dance,   Norvežane i Izraelce koji su već bili na brodu, čekao je ručak s velikim izborom jela.

     Nijedna prijestolnica se nije tako vješto smjestila oko Du­nava kao Budimpešta, koja leži povezana s devet mostova u nizu. Uskoro su vidjeli zašto je to jedan od najljepših europ­skih gradova. Zgrada mađarskog parlamenta najpoznatiji je simbol grada i jedna od najljepših administrativnih zgrada u Europi. Inspirirana je zgradom parlamenta u Londonu, ali za razliku od 123 metra londonskog parlamenta, ova impozan­tna građevina zauzima čak 268 metara obale Dunava. Treći je po veličini parlament u svijetu i drugi u Europi. Poslije ručka krenuli su u panoramski obilazak  Budimpešte autobusom s lokalnim vodičem. Iz grada su isplovili u kasnim večernjim sa­tima, uživajući u prekrasnoj panorami.

     Plovidba dalje i stižu do brane Gabčikovo, gdje je zbog hi­drocentrale Dunav pregrađen. Moraju čekati prolaz kroz usta­vu, a kad se podigao nivo Dunava na gornju razinu nastavljaju ploviti prema Bratislavi. Ondje je organiziran obilazak vlaki- ćem i pješice po pješačkoj zoni uz vodiča. Odlaze kroz stari dio grada do parlamenta i bratislavskog dvorca gdje je predivan pogled na panoramu Bratislave. Po povratku je na rasporedu bila kapetanova gala večera, uz prigodni program koji izvode članovi posade broda i gosti iz Slovačke.

     U ranim jutarnjim satima 26. lipnja stižu u Beč, a nakon doručka u obilazak grada autobusom sa stručnim vodičem. Beč ima bezbroj znamenitosti, a ovog puta vrijedi izdvojiti po­znatu zgradu arhitekta Hundertwassera, građenu po uzoru na Gaudija u Barceloni. Uz nju je izgradio i Hundertwasser Villa- ge, u kojem su suvenirnice i barovi u njegovom stilu sa nerav­nim podovima i nepravilnim namještajem. Bili su i u velikom parku ruža. Zanimljivo je da su sve ruže posađene uz donacije i na svakoj je tablica s podacima donatora. Nakon slobodnog popodneva, kao i svake večeri, bogati obrok u glazbeno-za- bavni program.

     Ujutro 28. lipnja nakon doručka napuštaju kruzer i čekaju autobus da ih vrati, preko Mađarske, kući u Osijek. Ovo krsta­renje ih se svih toliko dojmilo da su se kod kapetana raspiti­vali o mogućnosti krstarenja Dunavom prema Crnom moru. Dobili su korisne informacije, kako bi sljedeće godine mogli organizirati plovidbu nizvodno i uživati u krajolicima i grado­vima uz Dunav.

Mato Obradović


 

ĐAKOVO: Veselo ljeto

     Svaki drugi četvrtak u Đakovu, pa čak i ljeti, rezerviran je za umirovljenička druženja. Mjesto je uvijek isto - restoran Gradski podrum u kojem se uvijek okupi oko četrdesetak SUH-ovaca. Da bi zabava bila dobra, pripre­mljena je bogata večera, a bez glazbe se jednostavno ne može.

     No, prije plesa vrijedi i informirati članove o učinjeno- me, pa je tako, na radost svih prisutnih, obznanjena i hu­manitarna akcija u suradnji s udrugom Svjetlost, kojom su potrebitima podijeljene jabuke. Svaka čast!

Željko Danijel Kovač


 

Đakovo: Veliki planovi

     Svakog drugog četvrtka podružnica SUH-a iz Đakova organizira zabavu u Gradskom podru­mu. Na posljednjoj je bilo 40-ak članova, što je bila idealna prilika za dogovor oko organizacije drugih aktivnosti. U planu je izlet na Borovik, ali i sudjelovanje na Sportskim susretima SUH-a Osječ- ko-baranjske županije.

     Upravo zbog tog velikog događaja, Đakovčani su, zajedno s predstavnicima ostalih SUH-ovih po­družnica u županiji, 4. lipnja sudjelovali na sastanku Županijskog povjereništva, gdje su dogovorili sve detalje. Grad domaćin je Donji Miholjac.

Željko Kovač