UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Krapina: Ljetovanje iz snova

     Šezdesetak članova Udruge Sindikata umirovljenika Krapina u kolovozu se upu­tilo u odmaralište Gradskog društva Cr­venog križa Zaprešić u Selcu. Zamišljali su lijepi odmor, koji će im omogućiti ot­klon od svakodnevnih briga, tako karak­terističnih za najveći dio njihove popula­cije. Sanjarili su i iščekivali kako će samo zatvoriti oči i osjetiti sunce na koži, vjetar u kosi, miris borova i mora, te bljeskanje valova uz njihov umirujući zvuk. No, ono što su doživjeli od 23. do 30. kolovoza ove godine u Selcu, nadmašilo je sva nji­hova očekivanja.

     Obično čitamo na desetke i stotine članaka o nezadovoljnim gostima koji lje­tuju na obali Lijepe Naše, ali krapinski umirovljenici svjedočili su samo onom li­jepom, dražesnom, čudesnom i neponov­ljivom. Svi oni jednoglasni su u ocjeni da je za njihovo druženje i nezaboravne tre­nutke najviše zaslužno osoblje kampa, tj. Odmarališta GDCK Zaprešić. Način na koji je njih devetoro odrađivali svoje pos­love, samo da ugode gostima iz Krapine, teško se može opisati, a posebno dojmlji­vo bilo je njegovanje bolesnog člana Udruge Sindikata umirovljenika od strane osoblja kampa tijekom cijelog boravka.

     Nije ni čudo da su na taj način skloplje­na nova i istinska prijateljstva, a bolja rek­lama za ljetovanje dogodine u istom kam­pu, krapinskim umirovljenicima nije po­trebna. Osim toga, povoljna cijena ljetova­nja, s mogućnošću plaćanja na rate, do­datno motivira umirovljenike da sami sebi poklone nešto čega se veći dio njih odri­cao cijeloga života. Uopće nema sumnje da će članovi Udruge sindikata umirovlje­nika Krapina put Selca i odmarališta GDCK Zaprešić i iduće godine krenuti s pjesmom u autobusu, kako na odlasku, ta­ko i povratku s ljetovanja iz snova.