UVODNA RIJEČ

Poziv na masovno spaljivanje

Piše: Jasna A. Petrović

     Godine 1209. papa Inocent III. proglasio je križarski rat protiv albigenza, kršćanske vjerske skupine u južnoj Francuskoj koja spa­da među katare. Par stotina tisuća nepodobnih su masovno spalili. U svibnju 1933. u Berlinu je na trgu Opernplatz organizirano ma­sovno spaljivanje knjiga, a za koju godinu i Židova.

     Pitate se što nas je „uhvatila" vatra? Pa, vatra je bila jedan od ključnih elemenata u evoluciji modernoga čovjeka. Jedna je od adaptivnih prednosti, koje su ljudima omogućile preživljavanje u različitim životnim uvjetima. Vatra daje toplinu i svjetlost, a to je upravo ono što treba nama hrvatskim umirovljenicima.

No, ubilo nas siromaštvo, pa sada vatru ne palimo na šted­njaku radi grijanja i kuhanja, već se vozikamo besplatnim javnim prijevozom i posjećujemo javne kuhinje. Eventualno skupljamo plastične boce po kontejnerima i kantama u susjedstvu ili se sa- moposlužujemo iz istih izvora za doručak i večeru.

     Evolucijski smjer je promijenjen. Kao što postoji tzv. senilna involucija, odnosno smanjivanje, usisavanje tijela u starijoj dobi, nekako nam se čini da je na djelu i retrogradna evolucija smanji­vanja društvene biti. Usisavaju se vrijednosti, stanovnici, moguć­nosti, dostojanstvo, kultura.

     I zato smo poludjeli kad smo vidjeli da su nam mirovine pove­ćane za 0,94 posto. Onih 315.000 hrvatskih umirovljenika ili 27,6 posto koji primaju mirovine niže od 1.500 kuna, pa su tako dobili povećanje od 50 lipa do 14 kuna mjesečno, moglo je to pročitati crno na bijelom na obavijesti o mirovini koju su dobili u banci. Nije puno veće povećanje za onih 600.000 umirovljenika ili 52,2 posto koji imaju mirovine niže od hrvatske linije siromaštva koja je lani iznosila 2.180 kuna. Ako upotrijebimo eufemizam, onda mirovine nisu povećane (jer nisu!) nego su usklađene. Ali, ne može se biti neprijatelj vatre samo zato što ona ponekad opeče, valja se sjetiti da ona uvijek grije. Tako i mi skromno prihvaćamo kako su nekad mirovine bile više od 37,46 posto prosječne plaće, ali tome može­mo samo dodati da takve mirovine sve manje g riju.

     Pozvali smo preko naše Facebook stranice svojih 8.500 pratite­lja na masovno spaljivanje mirovinskih odrezaka i taman zaključili kako ćemo se konačno ogrijati. No, umirovljenici su nas ohladili. Kaže prijateljica iz Gunje kako su vatra i voda dobre sluge, ali zli gospodari, a FB frendica Radojka Jerković iz Zagreba dodaje: „Ne treba mi takvo povećanje, nek' si banda uzme sebi!"

I dok smo još ozbiljno razmišljali hoćemo li na glavnome grad­skom trgu zapaliti naše mirovinske odreske, u zadnji tren je stiglo važno upozorenje Ljubomira Babića iz Lipika:„Nikakvo spaljivanje nikakvih papira - vidite da zahtjevi za naplate stižu van svih razu­mnih rokova, pa će netko nakon 20 godina tražiti da nešto vrati­mo, a mi nemamo svoj dokument. Oni svoje ne daju provjeravati!"

I tako, odustajemo. Ništa od masovnog spaljivanja. I dalje gla­sna šutnja.

 

 

 

 

 

 


 

KRAPINSKO ZAGORSKA ŽUPANIJA


Krapina: Na putu jačanja

     Sredinom prosinca održana je Godišnja skupština županij­skog ogranka Sindikata umirovljenika Hrvatske u Krapini, na kojoj je 25 delegata jednoglasno prihvatilo sve izvje­štaje o radu i financijama za 2016., te financijski i programski plan za ovu godinu. Na skupštini su prisustvovali predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović, te zamjenik Milan Tomičić.

     Petrović je istaknula kako su u tijeku razgovori na Nacio­nalnom vijeću u svezi poboljšanja uvjeta života osoba treće dobi, te naglasila nerazumijevanje vladajućih, ali i oporbe za umirovljeničke probleme. Uz to, pohvalila je rad krapinskog SUH-a.

     Predsjednik Udruge SUH-a Krapina, Vjekoslav Čaklec, predstavio je rad organizacije, rekavši kako su prošle godine više radili na socijalnom aspektu, te pritom održali dva dru­ženja, ali i tri tribine u suradnji s Hrvatskim pravnim centrom, Centrom za socijalnu skrb Krapina i GD Crvenog križa Krapine.

     No, iako se dobro radi, postoje određeni problemi. Zamje­nik potpredsjednice, Milan Tomičić, istaknuo kako je osnovni problem smanjen broj članova, na čemu treba ozbiljno raditi te je predstavio program pravnih savjeta za osobe treće dobi.

     Na kraju ostalo vremena za raspravu u kojoj je kritički na­stupio Dragutin Jugec, a Mirko Ormož naglasio kako je po­trebno od lokalnih vlasti zatražiti određena sredstva, na što je predsjednica Petrović predložila službenu inicijativu sa Gra­dom Krapinom za korištenje sredstava iz EU fondova za otva­ranje gradskog dnevnog boravka za starije.

 

KRAPINA: Zagorci na moru

     Šezdesetak članova Udruge Sindikata umirovljenika Hrvatske Krapina i ove godine krenulo je na ljetovanje s pjesmom, u prepunom autobusu. Uz izvrsnu suradnju s Gradskim društvom Crvenog križa Zaprešić i ove godine članovima je omogućeno ljetovanje na moru u njihovom odmaralištu u Selcu.

     Povoljna cijena ljetovanja, s mogućnošću plaćanja u više rata, dodatno je motivirala umirovljenike da sami sebi poklone nešto čega se veći dio njih odri­cao cijelog života. Vrlo dobra iskustva u prethodnim godinama dovela su do toga da je interes članstva bio iznad svih očekivanja i van smještajnih kapaci­teta, tako da dio članstva nažalost nije mogao koristiti tu povlasticu. Predivno osoblje, plaža, smještaj i drugi popratni sadržaji omogućili su prekrasno ljeto­vanje i zadovoljstvo članova. I ove godine s brega iznad Selca čulo se „Dobro mi došel prijatelj”, „Pod brajde”, „Suza za zagorske brege” i druge poznate pjesme zadovoljnih i veselih Zagoraca.

     Nekoliko članova Udruge SUH-a Krapina krajem lipnja i početkom srpnja ljetovalo je u Povljanama na Pagu. I oni su se vratili s predivnim utiscima, a druga „smjena” ljetuje tamo početkom rujna.

Aktivnosti podružnice SUH-a Krapina

Članovi podružnice na kratko su zaboravili sve nevolje koje prate život umirovljenika

više...

Krapina: Ljetovanje iz snova

     Šezdesetak članova Udruge Sindikata umirovljenika Krapina u kolovozu se upu­tilo u odmaralište Gradskog društva Cr­venog križa Zaprešić u Selcu. Zamišljali su lijepi odmor, koji će im omogućiti ot­klon od svakodnevnih briga, tako karak­terističnih za najveći dio njihove popula­cije. Sanjarili su i iščekivali kako će samo zatvoriti oči i osjetiti sunce na koži, vjetar u kosi, miris borova i mora, te bljeskanje valova uz njihov umirujući zvuk. No, ono što su doživjeli od 23. do 30. kolovoza ove godine u Selcu, nadmašilo je sva nji­hova očekivanja....

Read more...