UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ISTARSKA ŽUPANIJA


 

Pula: Ostavili studente u čudu

     Članovi sindikata umirovljenika Podružnice Pula odlučili su iskoristiti lipanj i lijepo vrijeme da se još jednom provedu na zajedničkom izletu. Autobusom su se uputili do otoka Raba. Put ih je vodio kroz lijepa turistička mjesta uz more, Senj - grad bure sa tvrđavom Nehaj, zatim Jablanac i trajektno pristanište Stinica.

     Dolaskom na otok članovi su ostali oduševljeni nevjerojatnom prirodom, okruženi bijelim stijenama, plavim morem i žarko žutim suncem. Razgledavanje ostataka građevi­na davne i bliže prošlosti grada Raba na jakom suncu ipak je izmorilo naše umirovljenike koji su tražili kutak gdje će se skloniti u hlad, nešto popiti ili potražiti dobri obrok. Drugi su tražili suvenir koji bi kupili, kako ne bi zaboravili gdje su bili - pa oni su ipak penzići!

Na povratku je organizirana večera i to u Studentskom kampusu u Rijeci. Cijena je bila pristupačna, a hrana dobra.    Dolaskom u Studentski restoran umirovljenici su zbijali šale sa studentima, koji su ih gledali u čudu, pitajući se „što rade ovi starci ovdje?" Narav­no, njima je to sve bio razlog za smijeh i šalu jer su se ponovno osjećali kao studenti! Veseli, siti i umorni vratili su se u Pulu.

     Mjesec lipanj nije mogao završiti, a da prije toga nisu još jednom otišli do Trsta da vide što ima novoga i može li se još uvijek nešto kupiti po povoljnijoj cijeni nego što je to u Puli. Dan izleta, 27. lipnja, bio je pakleno vruć. Oni, penzići, sami sebi su se čudili koliko su imali srčanosti i hrabrosti kada su se pod takvim nemogućim vremenskim uvjetima „klatili" okolo. Izlet je protekao u veselom raspoloženju, naročito za one sudionike koji su realizirali svoje zamisli u smislu trošenja svoje mirovine.

Bruna Jovanović


 

UMAG: Laktaši - treći put!

     Članovi Podružnice SUH-a Umag po treći su put ponovili boravak u Termama Laktaši, gdje su boravili od 18. do 28. ožujka 2019. godine. Autobus sa 56 putnika doče­kalo je ljubazno osoblje ispred hotela „San", gdje im je pre­zentiran plan boravka i terapija, te raspored pregleda kod liječnika, tako da su neki članovi po dolasku mogli započeti s terapijama.

     Sljedećeg dana organizirano je razgledavanje grada Lak­taši, uz pratnju stručnog vodiča. Sudionicima su se također nudila različita stručna predavanja vezana uz zdravlje i rekre­aciju. Veseli SUH-ovci mogli su naučiti i kako izraditi domaću pitu, a organiziran je i izlet u Nacionalni park Kozara, gdje je nakon obilaska spomenika i muzeja, bio poslužen vojnički grah. Neki članovi su individualno odlazili na kraće izlete u okolici Laktaša ili do Banja Luke. Prema običaju u hotelu su bila organizirana druženja uz plesne večeri, tako da su umi­rovljenici pokazali da imaju još snage, kad ih pokrene dobra muzika, pa uspijevaju zaboraviti razne boljke.

     Na žalost ovog puta su neki članovi imali malih poteškoća s virozama, ali uz njih je bila požrtvovna liječnica dr. Dušanka Jokić.

     I tako je došao kraj boravka. Bili su srdačno ispraćeni od stručnog tima, na čelu s direktoricom Mirjanom Čomić, s pozdravom - doviđenja.

Marija Pertot


ISTRA: Dežurstva na štandovima

     SUH je bio uključen od prvog dana u Inicijativu #67jepreviše. Prisustvovali su sastanku povjerenika sindikata sa čelnicima triju sindikalnih središnjica u Puli, a nakon toga su se uključili svi predsjednici podružnica i ogranaka. Od početka akcije imali su stalni kontakt s koordinatorom za Istru, Slobodanom Kaporom, kojem su nudili pomoć tamo gdje im je trebalo za popunjavati volon­terima.

     Sindikati radnika nisu imali volontere iz svojih sindikata u Fažani, Medulinu i Vodnjanu te djelomično u Pazinu, pa je SUH-a pokrio taj dio. U ovim je gra­dovima te u Umagu i Novigradu, gdje su SUH-ovci samoinicijativno prikupljali potpise, bilo aktivno više od 40 aktivista. Samo u Puli, gdje je na posebnim štan­dovima dežuralo 20 članova, prikupljeno je više od tisuću potpisa. Čestitke!

Vladimir Buršić

 


 

PULA: Ribe iz doba dinosaura

     Mjesec svibanj „obdario" je sve krajeve Hrvatske s previ­še kišnih dana. No, bez obzira na nepovoljne vremen­ske uvjete pulski SUH-ovci su uspjeli realizirati plani­rane izlete. Započeli su s jednodnevnim izletom u Aquatiku Karlovac, a zatim u Rastoke. Akvarij ih je oduševio postavom nevjerojatne slatkovodne ribe, a najupečatljivija bila jejesetra iz doba dinosaura.

     Nastavak putovanja odveo ih je u Rastoke. Vodičkinja, do­bra vila Mirjana, provela ih je do prekrasne vodene raskoši Rastoka i ispričala vilinske priče o porijeklu naziva pojedinih vodopada, ali i o nekadašnjim mnogobrojnim mlinovima. Vidjeli su samo dva aktivna mlina i to „staromodni" sa drve­nim lopaticama gđe. Kate i moderan - željezni, mlade obitelji. Okus brašna tek samljevenog kukuruza - poseban! U Pulu su se vratili nakon dobrog i obilnog ručka u    Restoranu Mirjana & Rastoke - zadovoljni i s novim stečenim znanjem, ali i obo­gaćeni ljepotom i posebnošću pojedinih slatkovodnih riba i prekrasnim vodenim tokovima i slapovima.

     Uslijedio je redoviti jednodnevni izlet u Trst. Trošili su dio mirovina na lijekove (tamo su ipak pristupačnije cijene); ali i na traženi namaz Nutella, jer se ipak razlikuje od onog što se kupuje u Hrvatskoj, jer u domaće trgovine dolazi Nutella proizvedena za zemlje istočne Europe, te je kvaliteta sirovina sigurno različitog porijekla.

     Šećer na kraju! Višednevni izlet od pet dana s dva autobu­sa s ukupno 100 osoba odveo ih je na prekrasan Dugi Otok. Aranžman je ponudio Hotel Luka u mjestu Luka na Dugom otoku, gdje su i odsjeli. Domaćin i vlasnik Hotela Lovre Gačina i njegovi suradnici pokazali su im taj biser Jadrana. Svugdje zelenilo, stabla, makija, trava, cvijeće, prirodne plaže, bistro čisto more, stijene... prekrasni Park prirode Telašćica, slano jezero, Kornatski otoci, najviši svjetionik na Jadranu, tunel u stijeni i moru iz nekog drugog vremena. degustacije meda, mednih proizvoda, kozjeg i kravljeg sira, rakija sa različitim dodacima od meda do različitih trava, odlično vino ... neopi­sivo - treba isprobati!

     Prije povratka u Pulu, sa Dugog Otoka krenuli su trajektom do Zadra, gdje su se zaustavili poslušati morske orgulje i ogle­dati Pozdrav suncu, crkvu Sv. Donata, Stub srama. Nastavili su preko Paškog mosta do grada Paga. Lagana šetnja gradom uz pokoje piće te odlazak do Kolana na Pagu u Siranu Gligora. Razgledali su Siranu, degustirali odličan sir, a uz njega i pršut, vino. Baš odlično! Veliki dio SUH-ovaca kupio je te proizvo­de, kako bi u Puli ponovili to iskustvo i na domaćem terenu.

Bruna Jovanović


 

Umag: Opet u Laktaše

 

     Članovi SUH-ove podružnice Umag po treći puta su otišli u Terme Laktaši, gdje su boravili od 18. do 28. ožujka 2019. Autobus sa 56 članova, dočekalo je ljubazno osoblje. Pre­zentiran je plan boravka i terapija, a odmah je predočen ras­pored pregleda kod liječnika, tako da su neki članovi odmah mogli započeti s terapijama.

     Sljedećeg dana organizirano je razgledavanje Laktaša, uz pratnju stručnog vodiča. Organizirana su i razna stručna pre­davanja, vezana za zdravlje i rekreaciju. Prezentirana je izrada domaće pite, a umirovljenici su vidjeli i      Nacionalni park Kozara, gdje je nakon obilaska spomenika i muzeja, bio poslužen voj­nički grah. Neki članovi su individualno odlazili na kraće izlete u okolicu Laktaša ili do Banja Luke. Prema običaju u hotelu su bila organizirana druženja uz plesne večeri, tako da su umirovljenici pokazali da imaju još snage kad ih pokrene dobra glazba.

     Na žalost, ovog puta su neki članovi imali malih poteškoća s virozama, ali je do izražaja došla svesrdna požrtvovnost dok­torice Dušanke Jokić, koja je danonoćno bila na raspolaganju oboljelima. Na kraju boravka svi su se zahvalili na gostoprim­stvu i bili srdačno ispraćeni od stručnog tima do idućeg susreta. Povratak je protekao dobro, pa su se umirovljenici zadovoljni vratili kućama.

Marija Pertot