UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Umag: Istra u srcu

     Podružnica SUH-a Umag organizi­rala je 31. svibnja ove godine jed­nodnevni izlet „Istra u srcu" u sklo­pu kojeg su posjetili nekoliko istarskih mjesta. Prva postaja bio je gradić Gra- čišće koji je prepoznatljiv prema oču­vanoj gradskoj strukturi te palačama i crkvama. Sačuvana su zapadna gradska vrata, stari trg na kojem se nalazi pala­ča Salamon, izgrađena klesanim kame­nom s gotičkim prozorima. Izletnike je posebno oduševio pogled s brežuljka na Učku i okolna mjesta smještena na živopisnim brežuljcima. Put su nastavili prema obližnjem Pazinu gdje su posjeti­li Etnografski muzej, smješten u starom Kaštelu. Tamo su imali prilike razgledati zbirku narodnih nošnji i drugih pred­meta, koji su se upotrebljavali u raznim krajevima Istre, bilo u domaćinstvima na poljima ili u obrtništvu. Neizostavna je svakako bila Pazinska jama, ali spu­štanje u jamu prepustili su nekoj mlađoj generaciji.

     Nakon kraće vožnje prema Žminju, uslijedio je odmor uz domaći ručak na poznatom OPG-u uz glazbu. No, izlet se nastavio obilaskom Rakija gdje je rođen poznati pjesnik i akademik Mijo Mirković - Mate Balota. Ispred njegove kuće pro­čitane su čakavske pjesme Koza i Moja mati, koje su izletnicima dočarale teške uvjete u kojima su živjeli njihovi preci, lako je Rakalj bio poznat po lončarstvu, danas u mjestu postoji samo jedan lon­čar koji se time više bavi iz ljubavi, nego iz koristi.     Izlet su neumorni SUH-ovci zaključili kratkom šetnjom do vidikovca odakle se pruža prekrasni pogled na za­ljev i otoke Krk, Cres i Unije. Doista, izlet za pamćenje koji se mora ponoviti.

Marija Pertot