UVODNA RIJEČ

Psihijatar iz kontejnera

Piše: Jasna A. Petrović

     Zove se Trpimir Glavina i predstojnik je splitske klinike za psihijatriju. On je ili lud, ili je bolestan ili je zao. Pročitajte što je rekao o starima u radijskoj emisiji U mreži Prvoga, emitiranoj na četvrtom programu HRT-a. “Današnja civilizacija, rekao bih, ima najviše problema, nažalost, sa starim ljudima i smećem, koliko god to groteskno zvučalo. Ne znamo što ćemo ni s jednima ni s drugima!”

     Na tematskoj Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba ovu je izjavu prokomentiralo šestotinjak pratitelja. Globalni je zaključak da je riječ o čovjeku koji je zao, iako možda nije usamljen u takvom mišljenju. Definitivno nije preporučljivo starima skončati u njegovom reciklažnom psihijatrijskom dvorištu.

     Usporedba starih ljudi i smeća možda i nije previše šokantna, jer ova zemlja nije razvila strategije, politike i mjere kojima bi obranila njihovo dostojanstvo i standard. Osim Irske, Hrvatska je najgora EU zemlja po vrednovanju starijih osoba, jer za razliku od drugih država, jedan umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika, koliko iznosi udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći. U Hrvatskoj je taj negativni trend opadanja realne vrijednosti mirovina čak propisan zakonom, jer se mirovine usklađuju po nepovoljnoj formuli.

     Da, stari su teret društvu, siromasi bez priznanja za svoj prosječno 32-godišnji rad i isto toliko godina punjenja državnog proračuna porezima i doprinosima. Da, stari su obezvrijeđeni, poniženi i prevareni. U zadnjih tridesetak godina se nisu gradili ni domovi umirovljenika, već se poticalo privatizaciju socijalnih usluga, bez kriterija i nadzora. Takvi su domovi naprosto spremišta potrošenih tijela, riblje konzerve u kojima su korisnici natiskani bez ikakvog poštovanja. I onda svako toliko plane neka baklja, a samo ove godine izgorjelo ih je osam, a nedavno je gorio još jedan na sjeveru Hrvatske, ali su ih pravovremeno pretovarili.

     Treba li onda kriviti tog psihijatra Glavinu i mahati mu pri­jetnjom prijave zbog govora mržnje temeljem dobi? Zašto nije reagirala Pučka pravobraniteljica koja se uporno protivi osnivanju ureda posebnog pravobranitelja za starije osobe? Možda ovom psihijatru samo treba psihijatar? Ili je on ipak samo glasnogovornik većinskog društvenog stava, bez srama i etike?    Njegova usporedba starih ljudi i smeća je slika njegove kulture i ljudskosti, ali i društvenog motrišta ojačanog pandemijom. Zbog starih se, a ne zbog pandemije, ne može živjeti normalno?!

     Psihijatar Glavina, poručuju stari kroz brojne komentare njegovog javnog ispada, trebao bi se pogledati u ogledalo, pa će vidjeti - cijeli deponij. I da, točno je da je veliki društveni problem suočiti se sa starenjem stanovništva, ali i odstranjiva­njem i recikliranjem smeća. No, pored brige o starcima i smeću, možda nam je prioritet riješiti se budala, na vlasti i pri vlasti.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Umag:  Kod grofa Drakule

     Podružnica SUH-a Umag organizirala je izlet u Rumunjsku. Prvi grad kojeg su posjetili bio je Temišvar, kojeg s razlo­gom krasi epitet malog Beča. Zanimljivo, ovaj grad prvi je u svijetu imao tramvaj s konjskom zapregom, a također je imao i prvu javnu rasvjetu u kontinentalnoj Eu­ropi. Uslijedio je posjet gradu Sibiu gdje se nalazi poznati Most laži, na kojemu pre­ma legendi lažovi odmah umru. Međutim, umaški penzići su ga hrabro prešli i ostali živi te dokazali da nisu lažovi.

     Sljedeća stanica bio je grad Sigishoaru, čiji je stari dio grada pod zaštitom UNES- CO-a i pun je sačuvanih značajnih starina, od kule sa satom, srednjovjekovne palače i crkve, a zanimljivo je da je riječ o gradu gdje je rođen Vlad Tepeš, poznat kao Dra­kula. Sljedećeg dana posjećen je Brašov poznat po svojoj „Crnoj crkvi" i najužoj uli­ci, a u mjestu Bran posjetili su poznati dvo­rac grofa Drakule s kojeg puca prekrasan pogled na okolni krajolik.

     U gradu Sinaiu posjetili su manastir iz 17. stoljeća te razgledali prekrasni dvorac Peleš, koji je bio rezidencija rumunjskih kraljeva, a danas je Nacionalni muzej. Ko­načno odredište bio je glavni grad Buku­rešt gdje je poseban dojam na sve izletnike ostavio posjet ogromnoj palači Parlamen­ta. Sve što su vidjeli bilo je veličanstveno, od uređenosti, veličine odaja, hodnika, na­mještaja, lustera i tepiha. Prošetali su se i bulevarom jedinstva i dugačkom avenijom te razgledali poznate fontane koje impre­sioniraju glazbom i bojama, naročito nave­čer. Na kraju su se svi sretno vratili svojim domovima, puni iznenađujuće lijepih doj­mova, umorni, ali zadovoljni i sretni.

Marija Pertot