UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Pula: Ostavili studente u čudu

     Članovi sindikata umirovljenika Podružnice Pula odlučili su iskoristiti lipanj i lijepo vrijeme da se još jednom provedu na zajedničkom izletu. Autobusom su se uputili do otoka Raba. Put ih je vodio kroz lijepa turistička mjesta uz more, Senj - grad bure sa tvrđavom Nehaj, zatim Jablanac i trajektno pristanište Stinica.

     Dolaskom na otok članovi su ostali oduševljeni nevjerojatnom prirodom, okruženi bijelim stijenama, plavim morem i žarko žutim suncem. Razgledavanje ostataka građevi­na davne i bliže prošlosti grada Raba na jakom suncu ipak je izmorilo naše umirovljenike koji su tražili kutak gdje će se skloniti u hlad, nešto popiti ili potražiti dobri obrok. Drugi su tražili suvenir koji bi kupili, kako ne bi zaboravili gdje su bili - pa oni su ipak penzići!

Na povratku je organizirana večera i to u Studentskom kampusu u Rijeci. Cijena je bila pristupačna, a hrana dobra.    Dolaskom u Studentski restoran umirovljenici su zbijali šale sa studentima, koji su ih gledali u čudu, pitajući se „što rade ovi starci ovdje?" Narav­no, njima je to sve bio razlog za smijeh i šalu jer su se ponovno osjećali kao studenti! Veseli, siti i umorni vratili su se u Pulu.

     Mjesec lipanj nije mogao završiti, a da prije toga nisu još jednom otišli do Trsta da vide što ima novoga i može li se još uvijek nešto kupiti po povoljnijoj cijeni nego što je to u Puli. Dan izleta, 27. lipnja, bio je pakleno vruć. Oni, penzići, sami sebi su se čudili koliko su imali srčanosti i hrabrosti kada su se pod takvim nemogućim vremenskim uvjetima „klatili" okolo. Izlet je protekao u veselom raspoloženju, naročito za one sudionike koji su realizirali svoje zamisli u smislu trošenja svoje mirovine.

Bruna Jovanović