UVODNA RIJEČ

Vitez na drvenom konjiću

Piše: Jasna A. Petrović

     Jesensko-zimska sjednica Sabora počela je aktualnim pri- jepodnevom, a pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i mi­nistrima postavilo je 38 zastupnika iz oporbenih stranaka i stranaka vladajuće koalicije, a hrvatski akademik i vitez te pot­predsjednik Sabora Željko Reiner svoje pitanje je iskoristio da bi nabrojao sva postignuća Vlade. Povećan je kreditni rejting, pove­ćane su plaće, zabilježen je veliki gospodarski rast. I baš je lijepo kad je tako ugledan i pametan član HDZ-a stubokom vjeran svo­joj stranci i njezinoj Vladi.

     I onda se Reiner u čudu pita zašto netko građanima plasira teze da je sve u Hrvatskoj loše, a što je najgore ne može shvatiti kako ti isti građani ponekad u to povjeruju i ne vide da im je bolje!

     Pa je Reiner zamolio ministra gospodarstva Darka Horvata da mu na istoj sjednici objasni taj fenomen. Horvat mu je odgovorio da je točno kako postoji taj fenomen malodušja i da će se kroz ovu i sljedeću godinu Vlada boriti za bolji standard malog čovje­ka i izrazio nadu da će uspjeti još više podići minimalnu i prosječ­nu plaću. Reiner je bio samo djelomično zadovoljan odgovorom, jer da mu nije jasno zašto primjerice povećanje plaća od 11 posto nikoga ne dira i to je fenomen koji on ne može shvatiti. "Ne mogu shvatiti da ljudi koji su dobili 200, 500, 800 kuna veću plaću da im se naprosto čini da to nije važno", kazao je Reiner.

     Tako je zborio vitez na drvenom konjiću, koji stalno jaše na mjestu. Hopa, cupa, baš je život lijep. Tako je govorio akademik koji živi u svojoj ružičastoj bajci gdje nema gladnih i siromašnih, gdje nikome nije zima i svi imaju podno grijanje u kupaoni. Re- iner u svojem čuđenju nije primijetio da po dobi pripada u sve masovniju skupinu građana poodmakle dobi u kojoj sa svojim mjesečnim prihodima od kojih 25.000 kuna naprosto strši, jer uprihođuje u 30 dana njihovu godišnju mirovinu. I nije primijetio da su prosječni umirovljenici dobili polugodišnje povećanje mi­rovine od 60 kuna prosječno, od čega ne mogu kupiti ni drvenog konjića za jahanje na mjestu.

     Reiner ne zna da njegova generacija kopa po kontejnerima, a zimi se vozi u beskonačne krugove tramvajima, kako bi uštedili na grijanju. No, zato to zna aktualna predsjednica Kolinda, jer ona svoje mjesto u tramvajima prepušta razigranim staricama i star- čekima - za razliku od njemačkog ili finskog predsjednika te vrlo ekološki i socijalno osjetljivo ostatke hrane uvijek pomno spakira u odvojenu vrećicu da bi bila na dohvat siromasima namjernici­ma.

     Kolinda je bila najavljena da će doći prije koji tjedan na Ge- rontološki tulum u Zagrebu, no u zadnji tren je otkazala. Ima preča posla, nego promatrati umirovljenike čak i kad plešu i reci­tiraju. Zapravo, čuđenju nikad kraja, otkud im uopće za to snage. Uz sve fenomene koji bujaju u Hrvatskoj, sada imamo i fenomen malodušja po ministru Horvatu, a i definitivno zabetonirani feno­men političke elite koja ignorira i zanemaruje svoje stare.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

PULA: U Romskoj kući

     U travnju su SUH-ovci iz Pule odlučili posjetiti neko mjesto u našoj domo­vini, kojeg nisu još vidjeli. Izbor je pao na Bjelovar. Dio članova je bio znati­željan, jer pulski SUH Bjelovar još nije po­sjetio. Tako je 30 članova 25. i 26. travnja vidjelo jedan od mlađih gradova Hrvatske, koji je nastao 1756. godine odlukom carice Marije Terezije. Vodičkinja je povela umi­rovljenike centrom Bjelovara, do katedrale svete Terezije Avilske, ali i trga s fontanom punom „panonskih kitova". Grad je čist, a fasade zgrada, na naše čuđenje, neišarane.

     Smještaj je bio osiguran u Agroturizmu Vinia, nekoliko kilometara izvan Bjelovara. Odličan ručak, večera, glazba, ples, uz ku- šanje različitih vrsta vina. Posebno je orga­niziran posjet povijesno značajnom selu Velikom Trojstvu. U ovom malom mjestu, ističe se i lijepo održavana crkva. SUH-ovci su upoznali svećenikovu majku, koja im je prekrasnim glasom otpjevala nekoliko cr­kvenih pjesama. Posjetili su i Etno kuću, a sve pod budnim okom odlične vodičkinje.

     Na kraju su umirovljenici bili dobro­došli gosti u Romskoj kući i na romskom imanju. Prvi put, većina ih je doznala po­vijest Roma, njihova vjerovanja, običaje, kulturu, zastavu. Zasladili su se pogačom, koju je pripremila domaćica, a njen suprug ih je počastio domaćim pićima.

     Povratak u Pulu protekao je u dobrom raspoloženju, uz prepričavanje doživlje­nog i viđenog na ovom posebnom i pouč­nom putovanju.

Bruna Jovanović