UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


Zagreb: Drugačiji Vukovar

     Povjereništvo SUH-a Zagreb organiziralo je za svoje ak­tiviste izlet u Vukovar 13. lipnja. Članovima su pokušali pokazati drugačiji, povijesno-umjetnički doživljaj grada i najbliže okoline.

     S organizatorom Igorom Vlašićem došli su do baroknog Dvorca Eltz u kojem je sada smješten Gradski muzej osnovan 1948. godine. Dvorac, čija gradnja je počela 1781. godine, a da­našnji izgled je dobio tek početkom 20 stoljeća, projektirao je bečki arhitekt Sidek. Dio muzejske građe za vrijeme rata smje­šten je u Zagrebu, a dio je odnesen u Srbiju te nikad nije u pot­punosti vraćen. U odvojenom dijelu dvorca, kojeg je hrvatskoj državi darovao vlasnik Georg Eltz, smještena je zbirka Bauer i više od  1.500 umjetničkih djela darovanih Muzeju u izgnanstvu.

     Nakon ručka na obali Dunava i kraćeg odmora krenuli su putevima ratnih stradanja Vukovaraca. U tišini su se autobu­som provezli pored najvažnijih mjesta sjećanja na tragediju na­šeg naroda, na heroje, na pogaženo ljudsko dostojanstvo i po­bjedu života. Vozeći se polako evocirali su sjećanja na događaje u vukovarskoj bolnici, Ovčari i Spomen domu, a prolazeći po­red Memorijalnog groblja žrtava iz    Domovinskog rata, najveće grobnice u Europi nakon II. svjetskog rata s 938 bijelih križeva, izmolili su za njih Očenaš u mislima. Prošli su i pored Centra Domovinskog rata, Vojarne 204. brigade, Spomen doma hrvat­skih branitelja na Trpinjskoj cesti i pored križa na ušću Vuke u Dunav, te krenuli put Vučedola.

     Ondje je ishodište najstarije europske kulture iz razdoblja metalnog doba, koja je postojala prije 5.000 godina i koja se proširila na 13 zemalja. Kultura je imala razvijenu industriju i poljoprivredu, a poznata je i po izumima kola na četiri kotača, prvoj ljevaonici bronce, prvoj pili za drva i, naravno, Vučedol­skoj golubici. Danas se svi artefakti čuvaju u suvremenoj zgradi Muzeja vučedolske kulture. Zanimljiva povijest Vukovara i oko­lice ostavila je jak dojam na umirovljenike.

Biserka Budigam