UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


Zagreb: Drugačiji Vukovar

     Povjereništvo SUH-a Zagreb organiziralo je za svoje ak­tiviste izlet u Vukovar 13. lipnja. Članovima su pokušali pokazati drugačiji, povijesno-umjetnički doživljaj grada i najbliže okoline.

     S organizatorom Igorom Vlašićem došli su do baroknog Dvorca Eltz u kojem je sada smješten Gradski muzej osnovan 1948. godine. Dvorac, čija gradnja je počela 1781. godine, a da­našnji izgled je dobio tek početkom 20 stoljeća, projektirao je bečki arhitekt Sidek. Dio muzejske građe za vrijeme rata smje­šten je u Zagrebu, a dio je odnesen u Srbiju te nikad nije u pot­punosti vraćen. U odvojenom dijelu dvorca, kojeg je hrvatskoj državi darovao vlasnik Georg Eltz, smještena je zbirka Bauer i više od  1.500 umjetničkih djela darovanih Muzeju u izgnanstvu.

     Nakon ručka na obali Dunava i kraćeg odmora krenuli su putevima ratnih stradanja Vukovaraca. U tišini su se autobu­som provezli pored najvažnijih mjesta sjećanja na tragediju na­šeg naroda, na heroje, na pogaženo ljudsko dostojanstvo i po­bjedu života. Vozeći se polako evocirali su sjećanja na događaje u vukovarskoj bolnici, Ovčari i Spomen domu, a prolazeći po­red Memorijalnog groblja žrtava iz    Domovinskog rata, najveće grobnice u Europi nakon II. svjetskog rata s 938 bijelih križeva, izmolili su za njih Očenaš u mislima. Prošli su i pored Centra Domovinskog rata, Vojarne 204. brigade, Spomen doma hrvat­skih branitelja na Trpinjskoj cesti i pored križa na ušću Vuke u Dunav, te krenuli put Vučedola.

     Ondje je ishodište najstarije europske kulture iz razdoblja metalnog doba, koja je postojala prije 5.000 godina i koja se proširila na 13 zemalja. Kultura je imala razvijenu industriju i poljoprivredu, a poznata je i po izumima kola na četiri kotača, prvoj ljevaonici bronce, prvoj pili za drva i, naravno, Vučedol­skoj golubici. Danas se svi artefakti čuvaju u suvremenoj zgradi Muzeja vučedolske kulture. Zanimljiva povijest Vukovara i oko­lice ostavila je jak dojam na umirovljenike.

Biserka Budigam